Pijan govori što trijezan misli
Ili pijan radi ono što trijezan ne smije, ili čemu alkohol ustvari služi, degustiranje jednog otrova ne daje mjesta drugim otrovima, pa se ono starije uglavnom izbacuje nauštrb novoga, to me recimo privuklo cigaretama, ništa nije bolje tjeralo na wc nego one prve cigarete ali i na taj se otrov vrijeme navikne pa onda ni otrov više ne djeluje, navika je gadna stvar, to ustvari hoće reći: i dalje se konzumira ali više ne djeluje, djelovalo je onojednom na početku ili ono kad si mlad. Pa i ne čudi tako da je ona balavčad što tuče Srbe bila tim trenucima bezumlja alkoholizirana, iskreno, začudilo me postojanje onog jednog alkoholiziranog malca koji je odbio sudjelovati, trebalo bi ga pozvati na razgovor ili neko psihijatrijsko vještačenje, nešto nije u redu s tim momkom... ili je jednostavno kakio prije nemilog događaja pa više nije imao razloga za izbacivanje nemilog tereta... i nije uopće pitanje čime su ti malci osim alkoholom otrovani, ni što je onoj šiziki u Berlinu bilo na pameti dok je javno zagovarala bijelu zemlju, nemilo je ustvari kako svi ti izgrednici koji se na ovaj ili onaj načine usude demonstrirati ono što većina oko njih misli i podržava, pa onda ostanu tako na cjedilu, ostavljeni na milost i nemilost društvenim kritikama i kaznama, dok u svojem mikro kružoku ispadaju samo još veći heroji. To koliko će oni uspjet kaznama umaći govori samo o veličini kružoka koji ih podržava. Nepobitno je da su u onim trenucima alkoholiziranog bezumlja bili sigurni da rade ispravnu stvar, jer ta je ispravna stvar ušla je u njih kroz prijatelje, susjede, rodbinu, svi oni to govorre, šuškaju, podržavaju ali nitko od njih nema muda. Otić Srbima u birc i pokazati gdje im je mjesto. Reći javno ovim kmicama da se tornjaju nazad u njihove pustinje, oni i njihovi prljavi mobiteli zajedno s njima. Nitko nema muda, ali alkohol daje krila i onda tko visoko poleti, eto jbg.
Ne uzbuđuju me više preveč ti nemili događaji, sebična sam, a i navika, jbg, malo me možda čudi da ih nema više, ali daće bog, nema brige... ponekad si mislim malo o onim vremenima, ono kao, postaje sve gore a prije je bilo sve bolje, ima li to zbilja veze s gore/bolje ili je to sami jadikovka ostarjelih koji su na sve navikli pa su zaboravili na ona mladenačka uzbuđenja od prvi puta. Uglavnom je sve to zajedno. I nikad crno bijelo. I nikad jednostavno i jasno.
Cigarete sam ostavila sa 26, sad imam 47 i pijem donat prije doručka. Ponekad i prije spavanja ali ne volim s tim donatom pretjerivati. Ponekad skuham žito pa pospem s orasi, kada sam to nosila na posao za gablec svi su dali primjetiti da je to jako fini jedan srpski specijalitet, a ja sam se dala praviti grbava. Zbilja? Kobireć.. Ustvari bi trebala piti više vode, ali lijena sam stalno piškit, buba sam lenja, to mi je blagoslov.