konvergencija po hrvacki
Bila sam onomad kupovala jedan skupi komad za skupi kompjuter na ebayu. Pa komad nije pasao. Pa sam ga, naravno, vratila uz objašnjenje da sam naručila greškom i da mi ne paše. Pa su mi oni rekli da jebe se njima, kod tako skupih komada oni vraćaju samo 70% vrijednosti, zato jer je komad ispravan, i da je to politika njihove firme. S obzirom da je tih 30% brojilo skoro 900 kuna, nije bilo druge nego požaliti se ebayu, bez obzira na politiku firme koja preko njih prodaje. Veliju da je to kupovanje preko interneta rizičan posao, pa neka mi, tako mi i treba. Na ebayu sam uspjela dočepati se chata s uposlenicom egzotična imena i požaliti se na slučaj, stvar se bez imalo sekirancije, povišenih tonova i beskrajno puno ljubaznosti riješila u roku jednog dana, "politika firme" vratila mi je 100% vrijednosti robe plus poštarinu. Zato jer je politika ebaya jača od svega, a politika ebaya veli da kupac je prvi, kupac je kralj.
Ista stvar na Amazonu. Vratim prevelike cipele i čekam povrat para, čekam, čekam, ne dolazi ništa, uključim chat prozorčić i ljubazna uposlenica egzotičnog imena riješi stvar u petnajst minuta. Da ne živim kojim slučajem u Hrvatskoj povjerovala bih da je u životu tako, kupac si, mušterija, daješ novce, oko tebe pleše cijeli svijet. Ali...
Preselila se milamajka nedavno iz jednog stana u drugi, većeg u manji. Prodala veći, kupila manji. Mjesec dana prije nego se odselila javila se b-netu da se seli i da moli preseljenje i broja i svih tih usluga. Mjesec dana nakon toga, dakle, već se odselila, dobila je odbijenicu da b-net ne može pristupiti zgradi zato jer tamo nema njihovog kabla pa ona sad može, dakle, ili prekinuti stari odnos ili zamijeniti ga za novi homebox. Računajući da svi su oni isti i da nema smisla započinjati neku novu vezu, odlučujemo se za homebox, to sve preko razgovora s njihovom besplatnom službom koja veli da treba samo poslati zahtjev mailom. Poslala tako zahtjev mailom. Dobila odgovor da zahtjev je zaprimljen i krenuo u obradu. Čekala sedam dana. Reče netko pritom da njih treba zvati i dosađivat. Pa nazvala. Telefonska djelatnica reče da nema u arhivi nikakvog zahtjeva i da je to vjerojatno zato jer sam poslala s krivog maila, ne s onog koji oni imaju u arhivi, nego s drugog, mojeg, a oni mojeg nemaju. Nema veze što sam pritom poslala i sve podatke i scan osobne i potpis, i što je nešto odgovorilo da je zahtjev zaprimljen, krivi mail, jebise glupačo neuka. I onda reče da možemo mi to riješiti telefonski i da će ona mene nazvati sutra u sedam sati kad budem kod milamajke da se to sve riješi telefonski. Sjetim se nakon pet minuta da šta će me zvati sutra kad mogu oni nju nazvati i sada! Nazovem ponovno sva sretna u svojoj pameti. Neki drugi telefonski djelatnik reče mi onda da oni nikada nikoga ne zovu da šta je meni uvrtilo u glavu, i da ona to mora ići osobno u poslovnicu. Pa sam drugi dan uprtila milamajku u auto i odvukla je osobno u poslovnicu, poslovnica u trgovačkom centru, pješačiš pol kilometra do nje, ostarjeloj milamajci pozlilo pa se u poslovnici samo skrkačila na neko nazovi sjedalo, a ljubazni djelatnik za pultom objasnio mi je da ja nju nisam morala dovlačiti uopće, da tko mi je to uopće rekao, i da će oni njoj napraviti lijepi novi homebox preko moje pretplate od vipa jer su vip i b-net sada jedno te isto. I da je sve to super i kul, i da samo nazovem neki broj na nekom papiriću i da ti djelatnici s tog papirića rade samo od pon do pet od 09-20. Pa sam odvukla ostarjelu milamajku kući i nazvala broj. Konačno da to riješimo. Prvo čega se nadrkana telefonskoa djelatnica u petak u 19.30 sjetila jest da mi naredi da moram s milamajkom otići u poslovnicu jer da ne može to tako telefonski. Pa se poslije neugodnog vikanja i natezanja udostojila shvatiti te neke njihove vlastite cake oko pretplate, grupe i povoljnosti, pa mi objasnila da ja eto, ne mogu to tako jer da moja pretplata u vipu nije pod ugovornom obavezom, da baš mora biti pod ugovornom obavezom, inače će taj homebox i dalje biti skup. Pa sam drugo jutro u subotu u osam uprtila samu sebe u trgovački centar i napravila ugovornu obavezu na najjeftinoj tarifi mogućoj. Dočekala me tamo zgužvana i nadrkana djelatnica koja je bunovno buljila u ekran na kojeg joj je netko, na isto tako zgužvanom papiriću nalijepio slogan: fokus kompanije i zajednički cilj svih nas je KONVERGENCIJA. Jebote, te papiriće imaju na svakom monitoru! jebote, koji je to klinac KONVERGENCIJA? Utjeralo me u surfanje na javnom mjestu. Trenutak otkrivenja KONVERGENCIJE* bio je istovremeno i trenutak silnog žaljenja svih tih ljudi za svim tim pultovima, istovremeno i trenutak spoznaje kako i zašto cijeli taj proces ide po zlu i bez greške će završiti loše i nikako drugačije.
U ponedjeljak nazvala ponovno, javila se ona ista nadrkana koja me u petak slala u poslovnicu, bile istovremeno sretne jer da ne moram objašnjavati ispočetka i da me ne mora opet slati u poslovnicu. I, kao sve riješeno. Reče mi da će ta kutija doći za petnajstak dana. I da ću dobiti sms poruku u roku najviše 24 sata. Nisam dobila nikakvu sms poruku. U srijedu zovem opet, javila se neka druga djelatnica, ponovno loše emocije, prebacivanja, povjerenje s moje strane nula, dokaza da su oni zaprimili što treba i kako treba nula, sve nešto mutno i pogubljeno u svoj toj silnoj KONVERGENCIJI, al dobro, malo sam se izvikala.... sms poruka došla isto popodne. Kutija došla dan poslije. Vikanje i neljubaznost, to je jedini pokretač u državi Hrvatska, čini se. S kutijom došao i novi telefonski broj. Opet loše slutnje, opet hladni znoj, mogu se okladiti u ne znam što da nikada nisu zatvorili staru pretplatu i da sad imam za plaćati i pretplatu na staroj adresi i homebox na novoj iako su mi u svakom telefonskom razgovoru obasnili da sve to oni automatski i da kad počne jedno stane drugo... rekoše onda da to je samo privremeni broj... rekoše svašta ionako, svi ti tel razgovori navodno snimljeni, jedan razgovor pobija drugog... konvergencija....
I osim toga, naravno, treba odjaviti sve one pretplate, treba prijaviti nove vlasnike u starome stanu, sve smo to učinili, i naravno da su iz holdinga hladno poslali novi račun za treći mjesec na staroj adresi i jedan zlunetrebalo na novoj, kao da se sa stare nikada nismo odjavili.
Pa kad ti netko kaže da je poslovanje s internetom rizično, taj vjerojatno nije nikada probao poslovanje s hrvatskim pokušajima organizacija...
P. S.
Pomislim ponekad kako dobro bi bilo kad bi svi ti mali ljudi namjesto vukljanja križeva i zamuckivanja veličanstvenih riječi samo se potrudili pošteno odraditi svoj maleni dio posla e da bi i ovaj kutak svijeta mogao biti tako jedno ugodno mjesto kao što je chat kućica na ebayu ili amazonu, ali, tlapnja, tlapnja, pusti sada blog i piši počni pisat žalbe holdingu i b-netu a onda od ponedjeljka ne zaboravi zvati, zvati, ponovno zvati, vikati i prijetiti...
* fokus kompanije i zajednički cilj svih nas je riječ koju nitko od nas ustvari ne razumijemo, ergo, dakle, nemamo pojma što radimo...
Oznake: moderna stremljenja
08.04.2018. u 11:17 | 5 Komentara | Print | # | ^