helou spejs kar
Jučer je svijet obišla slika auta koji leti svemirom, u onoj sekundi vlastitog preletanja zmartfon vijesti upamtila sam nešto neki olsen, a ustvari je elon, nikad neću upamtiti kako spada jer u pravilu ne idem dalje od naslova, uglavnom, pun je net auta koji leti svemirom, a iznad glave šofera leti zemlja. Čudesno, zamamno, nestvarno, blesavo i naoko niškoristi. Ali, neka ga. Za to vrijeme, kod nas na zemlji, na odjelu izdavaštva dobili smo nalog za prelamanje knjige koja će sadržavati svu istinu, istinu i samo istinu o josipu brozu kosu udbi i blajburgu. I svemu tome nečemu što se odigravalo iljadudevestočetrdesetprve. Dobili smo i materijale, sve neke predebele arhivske knjige, koje je neki besposleni a istine žedan penzioner pročitao od naslova do broja stranice i vrijedno označio i sada će izvući neku istinu. Istinu koja je veća i značajnija od glupog auta na struju koji lebdi svemirom dok mu zemaljska kugla leti nad glavom. Istina je precijenjena riječ. Istina je da kolege misle da ćemo se riješit četrsprve tek kad ovi dosadnjakovići poumiru, istina je da će na njihovo mjesto zasjest onda ovi iz devedesprve, istina je da se nikada nećemo riješiti vlastitih demona, nego uvijek rađati neke nove. To je prokletstvo iliti blaženstvo života na zemlji. To je suština života samoga. Usput, radimo te neke stvari i onda ih katalogiziramo riječima i onda se oko tih riječi svađamo. Jes istina, nije istina. Istina je da je od četrsprve do auta na struju, pa još u svemiru, veliki raspon, čini se da je velik. A ipak stane u jedan ljudski život. Istina je da Hrvati obožavaju aute. Obožavaju u njima širiti svoje debele guzice i onda ih ostavljati po pločnicima za pješake zato jer nemaju gdje drugo. Ne guzice, nego aute. Autima jebu tu sirotinju pješačku. Istina je i da mi je meni guzica sve tvrđa i tvrđa kad idem uporno idem biciklom na posao. Istina je da me iz auta gledaju kao na srolju sirotinjsku jer nisam u autu nego na hladnom vazduhu. Istina je da ja žalim njih i njihove mekane guzice isto kao i oni mene bez auta. Istina je i da sam sve uspješnija u ignoriranju sirotinjske ljubavi prema autima. To je ono kad moram probiciklirati Ilicom a ne ogrebati pritom sve one bemveje i audije i ne posudarati se sa sirotinjskom pješadijom i, onda ide ono najvažnije, pritom se uopće ne iznervirati. Ni ražalostiti. Ni pustiti emocijama da sudjeluju. Prvakinja sam svijeta u gušenju emocija. Da nisam, sad bih likovala.
08.02.2018. u 20:24 | 3 Komentara | Print | # | ^