cug
sinko smotanko ipak je došao spavat ovdje, opet se nismo baš najbolje sporazumijeli pa opet nisam spremila ništa za jest, slavio je sinoć šesnajsti, pa mi sad sve nešto u povjerenju priča priče o povraćanjima i nevjerojatnim količinama alkohola, nemam razloga da ne vjerujem, ipak smo jedno ovisničko fašističko društvo koje njeguje kulturu mačoizma, alkoholizma i mržnje, ne znam što mu reći, drago mi je da nije od onih koji mrze pedere i vjeruju u kladionice, najviše od svega mi je drago upravo to što je sretan i nimalo ne mrzi, nije mi drag sav taj alkohol, ali s druge strane, i moja pijanstva su počela u sedamnajstoj, to što aklohol nije za cure nego za dečke bio je samo razlog više da pijem još više i žešće, i ako ništa drugo, mogu reći da razumijem tu djecu koja se uništavaju pa povraćaju, i znam da zabrane ne djeluju i vjerojatno nije dobro to što na to gledam bez trunke osuđivanja, i još je manje dobro to što sam još prije pola sata misleći da je večer samo moja u blaženom miru strusila jednu malu pivicu, a onda smjerno nastavila kuhati finu zdravu goveđu juhicu za radni tjedan pred nama, dakle, svakako bi bilo glupo, smiješno i patetično pametovati o alkoholu pokraj prazne flaše, i svakako znadem da je grozno to što opušteni razgovor o alkoholnom veselju znači prihvaćanje mladca u naš svijet odraslih, i svakako je grozno to što je ovo jedini trenutak kad vidim koliko smo ustvari odurno društvo koje brižno njeguje kulturu alkoholizma i što ustvari nemam nikakve valjane argumente koji bi mladca otjerali od opijanja osim iskusne preporuke da povraćanje svakako nije dobro i da treba znati stati. i da alkoholičar postaješ onda kada ne možeš zaustaviti ruke koje ti se tresu. sve do tog trenutka je rekreativna zabava a i znanstvenici su otkrili, sve u cilju održavanja alkoholne industrije naravno, da jedna piva dnevno je put ka zdravlju i dužem životu. u svakom slučaju, proći će još mnogo vremena prije nego ga primimo u obiteljsko okruženje ispijanja dec vina za ručak, dec pive za večeru, zašto, zato jer je vikend ubijanje jetre s nevjerojatnim količinama alkohola ipak zabava za tinejdžere, a obiteljski ručak je svetinja. čak i kod nas koji navodno ne vjerujemo u svetinje. čak i kod mene koja navodno ne vjerujem u obitelj i koja ću najvejrojatnije ostat upamćena kao zla maćeha kod koje kad baneš nikad nema ništa za jest, ali se zato uvijek možeš pohvaliti svladavanjem nevjerojatnih količina alkohola...