korak po korak
Prva kava u deset sati, kraljica odgađanja, čekanja trenutka, inspiracije, onog nekog vremena sa 100 posto raspoloživosti da izvuče maksimum iz sebe, nema više tog vremena, navikla se već na osrednjost, samo još nije uspjela u osrednjosti naći zadovoljštinu, pa onda, prva kava u deset ujutro.
Sinusi su zlo, onako, zavučeni labirinti dušudali za uzgoj bakterija gljivica virusa i svekojegog zla, ne može doprijeti do njih, predaleko su, predobro skriveni, a ništa, opet kuvat kamilicu pa raširiti parom sve pore lica i poličja, sad makar više ne može kriviti vrat od naginjanja prema naprijed, čini joj se svaki puta da će se čelo razlepiti ako u tome pretjera, zlo i dobro ne vole biti usamljeni, žalila se prekjučer da stalno gleda unatrag i unatrag, i da tako ne može stvoriti ništa unaprijed, uvukli su je jučer u viber grupu razreda iz osnovne škole, 30 će godina, vele oni, izgleda da nije jedina koja želi pobjeć unatrag, to je valjda taj trenutak kraja utrke, ki je, je, ča je, je, i samo rijetki, jako rijetki nakon ovakvih utrka počinju neku novu, i sad se dopisuju, žele si dobro jutro i laku noć, ono, kao nekada, jednom kad su si bili barem pola dana sve na svijetu jedni drugima, ah, krasna vremena...
Dogodine, u ovo vrijeme, možda neće biti milijarderka, ali, ako ustraje, imati će krasan jedan vokabular iz stranih jezika, krasan jedan svoj izvor prihoda, prošlegodine, u neko ovo vrijeme par mjeseci plus, poželjela je silno ovo što ima sada, upalu sinusa, naravno, i eto...