Paint it black
Investitor novog kućanstva porijeklom je iz bosne. Porijeklo nije kao ono koje se traži kod svjetski uspješnih ljudi, pa se onda napiše neko skroz stranjsko ime uz objašnjenje da je negdje tamo u vrijeme kralja Trpimira neka ćukun baba dotičnog/e živjela na području hrvatske prašume, nego ono, čovjek ima uspomene iz djetinjstva. Prave. Ono o trčkaranju okolo kazančeta s kuhanom rakijom.
Neki ljudi, kad ljudima postanu, oni se iz nekog razloga i dalje drže svojeg porijekla, i dalje se drže svojeg djetinjstva i tradicije i onog što se u njihovom odrastanju zvalo kulturom. Iz tog razloga investitor se svima redom obraća sa ti, pa smo postali odmah na ti, i naravno, kušali odmah onu domaću rakiju iz onog djetinjstva s kazančetom. Negdje tamo, još uvijek postoji to kazanče, put do njega isti je kao put kroz vremeplov.
Životni moto naševremenskog investitora glasi: sine, ako do četrdesete nisi napravio, pa makar vanbračno, dijete, onda ti je život potraćen.
Za kćeri, pak, glasi: ne smiješ pit, pušit, a nedobog vanbračnog djeteta.
I, da, ima velikih problema s ljudima kojima vise vratašca na kuhinjskim elementima. Jerbo, ako nisi za popravit obična vrata, onda, jbg, nisi ni za život...
Stavove valjda treba imati. Onda mora biti to veliko olakšanje jednog dana kad se umre i ostane bez njih.
Proljetni je i sunčani dan vani. Blatograđani uživaju.
Sama sam i farbam zid u crno.
Ne bih to nazvala uživanjem, ali nema veze.
Proljetni umor, da.
Oznake: soboslikarica
30.03.2014. u 11:35 | 3 Komentara | Print | # | ^