lubaf
Riječi, riječi, riječi, pojmovi i značenja, impulsi, osjetila, ooosjećajiii.
Sve su to samo neuroni u tvojoj glavi.
U tvojoj, ne mojoj, nego tvojoj, tvojoj...
Pa onda možemo u miru ratovati. Oko toga tko od nas krivo percipira, a krivo je, uvijek je krivo to kad se naša percepcija ne ponavlja u tuđoj glavi. A iz nekog razloga, sve percepcije moraju biti iste, ako nisu, onda... onda što?
Nitko ne zna... snaga čopora i pripadnosti, možda. Hladnoća ledenog doba još uvijek drhturi po našim izmučenim genima i bojažljivo šapuće: pripadaj, pripadaj, stisni se, preživi...
Mužjak ima jednu prijateljicu koja je zgodna, zgodna toliko da boli.
Ja volim tu njegovu prijateljicu. Prija oku skroznaskroz.
A i pametna je.
Razlog više da ju volim.
Pametna i lepa, sve odjednom. Njami!
Prijateljica zgodna do boli trenutno traži ljubav. Traži nekoga koga će voljeti. Uzročno posljedično recipročno pravilo ljubavi broj jedan govori da onaj tko traži naći će, onaj tko pita dobit će, onaj tko kuca otvorit će. Mu se.
Pa tako želi ona nekoga koga će voljeti, traži nekoga koga će voljeti... traži nekoga... nije li to najapsurdnija rečenica ljubavne tematike ikada? (Nije li ikada onaj ever iz američkih filmova, jeblisimater kapitalističku?)
Toliko je, posvuda, na svakom drugom koraku, beskrajno je puno ljubavi gladnih, a toliko je malo onih koje određujemo naše ljubavi vrijednima.
I još uvijek ozbiljno vjerujemo da imamo pravo na kuknjavu jer tu prokletu ljubav nigdje ne možemo naći... dovraga...