Pivo živo
Ima nešto u tom odnosu marketingaša prema pivopijama, valjda se podrazumijeva da su to sve neki siroti, primitivni, zatucani navijači dinama, jer ovi svi ostali, oni jedu u prasca, kukurikuima, petim četrtinama, batelinama, dubravkinim putevima i ostalim fensi šmensi mjestima gdje je pivu i ekipi u trenirkama i cipelama dozvoljen ulaz, ali uz pretpostavku da se iz takvih tipova moooožda može istresti samo neka sića za koju pivu, onda, eh...
Ima i nešto odurno u tome kada se uz pivo vezuje nacionalni ponos, i onda... da li se je kreator ove nakaradnosti ikad upitao koliko dalmatinaca, istrijana i primorjaša poznaje barem jednog štefa?
I da li je zbilja istina da se ožujsko prodaje samo u zagrebu i okolici, i da je dalje od toga nevažno, i da je onda ova reklama upućena samo tom jednom dijelu potrošačke populacije?
I koj se kurac uopće sa time bavim u ovo doba noći, kanda nemam pametnija posla?
To valjda jer me već neko vrijeme muči, a tim više otkad živim u tzv metropoli, da nekako imam osjećaj kao da ostatak zemlje uopće ne postoji, sve što se iole vrti, namjenjeno je tom centru gore, i zbivanja, i selebritiji, i taj neki purgerski besmisao za humor, sve je nekako nametnuto i preuveličano i totalno neshvaćeno od ostatka zemlje.
I obrnuto.
Podsjeća na tako još jednu centralističku tvorevinu na koju su se svi žalili.
No, ta je barem imala smisla za humor...