Predigra je igra koja služi opuštanju. Muškarcima je mrska zato jer nakon nje slijedi igra koju ne mogu odigrati ako nisu napeti, pa tu predigru nastoje preskočiti. Ili skratiti.
Eto, jedina igra u kojoj muškarci i žene streme istome, pa se ni u tome ne mogu složiti...
Na kraju, štogod da igramo, igramo uvijek u korist vlastite guzice, pa onda ni ne čudi svekolika nesložnost i nezadovoljstvo.
To ne čudi mene.
To zato jer sam tako dubokoumna i pronicava.
To tako danas.
Prošli vikend sam zato u moru vlastitih talenata, dubokoumno i po tko zna koji put, otkrila nenasljednu sklonost alkoholu.
To zato jer kad me previše opsjednu misli o besmislenosti postojanja i vlastitoj dotrajalosti, pa se onda nemilosrdno natankam i plitko baljezgam, i onda više nemam tih misli.
Nemam misli uopće, samo neke mutne osjećaje, i to je tako jedno blaženo stanje.
Dotrajalost kante u kojoj boravim počela se najviše očitovati po njezinoj osjetljivsti na misli koje vrtim. Ponekad mogu točno osjetiti kako vrtnja djeluje na mišiće, utrobu, izlučevine. Loše ili dobro.
Eksperimentiranje je pokazalo da najbolje djeluje kad vrtnju na neko vrijeme isključim.
A najuspješnije isključujem alkoholom.
Alkohol djeluje pozitivno na misli, a misli djeluju pozitivno na kantu.
Ukratko, od dobrog vina, sva sretna.
Iako se kroz maglu sjećam i nekog dobrog viskija, ali to samo liz. Dva, tri.
Inače, ne podržavam i ne reklamiram alkohol.
Samo ga volim.
Eto.
Dobar dan, ja sam Ani ram i vikend opijanje jednomdvaputtriput mjesečno ne smatram ovisnošću.
Ja sam Ani ram i otkrila sam instant lijek svojim jako lošim danima.
Trenutno sam sretna radi toga.
Jer, život je ionako samo osjećaj tamo gdje tog trenutka najviše boli.
Osjećaj tamo gdje najviše.
Nešto.
Zato nije čudan osmijeh na licima sirotinje i nezadovoljstvo na licima milijardera.
Ništa nije čudno samo po sebi.
Ništa nije.
Ništa je.
Kako već odlučimo da nije je.
Misli su podivljalo krdo konja i napor je držati ih u toru.
Konsolidacija je krdo krotkih jaganjaca.
Ne mislim, ali se zato priklanjam.