topla voda!
opa! u recesiji smo!! a gdje smo dosad bili...
dobila sam i ono patetično kružok pisamce u kojem sindikati žalobno cvile jer će se državnim službenicima ukinuti sve one njihove povlastice, i sad bi ja, koja cijeli život radim kod privatnika i nisam imala ni p od takvih povlastica, a više nemam ni p posla a ne samo p od povlastica, trebala suosjećajno potpisati neku povelju da se njima odnekud opet stvore njihova prava. Da ne plaču, povrijeđena dječica...
U privatnom sektoru je to jedna jako jednostavna priča. Imaš promet, imaš zaradu. Od zarade dobiš plaju, ako ti firma zaradi puno, možeš dobit božinicu, može ti poslodavac čak i platiti pokaz, može i topli obrok (božičnicu sam, btw, zadnji puta dobila 2004-te, a za uskrsnicu nisam ni znala da postoji dok se sindikati nisu pobunili, a topli obrok su činili hladni sendviči koje sam plaćala iz svojeg džepa), i dakle, ako zarađuješ puno, možeš čak i biti prijavljen/a na puno. Ali i ne moraš.
No, ako zarađuješ malo, onda nemaš za božičnicu, pokaz, ni uskrsnicu. Jednostavno nema. Ako zarađuješ premalo, onda se firma zatvori, u protivnom gomila dug prema državi, a dug se mora vratiti, jelte, i onda si na birou, ili ulici, ili si nađeš novi posao. Ako se puno takvih firmi krene zatvarati, onda je malo teže naći posao. No, najveći problem nezaposlenih nije samo u tome što oni dangube, i što im vrijeme zalud prolazi, nego u tome što oni ne troše. Masa ljudi koja štedi, štedi je kriva riječ, masa ljudi koja se odriče potrošnje, i to ne iz bunta, nego iz nemogućnosti, ta ista masa smrt je za sve one sjajne šoping centre, i za sve one koji još uvijek imaju posao i koji bi trebali generirati ovo naše velebno društvo. Nezaposleni su davljenici koji vuku zaposlene na dno, i čim ih je na strani nezaposlenih više, tim su teži i brže tonu...
No, za sve te stvari, te ustvari, boli kita ako si se dobro uhljebio/la u nekoj državnoj firmi, i ako plaja ti redovno dolazi, i ako živiš lagodno, i ako su te priče o nekim firmama koje propadaju, nešto što baš i ne želiš slušati, jer dobro znaš, da to je tako, propadaju oni koji slabo rade, a uspijevaju oni koji su dobri. I ne želiš se zamarati tom nekom lavinom neplaćanja i čarobnom lancu dugovanja jer i tako se to događa nekome drugome, ne tebi...
Isto kao što mene sad zlurado zabole dupe za nečije uskrsnice.
Možda je ovo prvo ukidanje "povlastica" isto tako jedan put prema sveopćoj propasti, po onom principu kako se to događa u privatnom sektoru, ono, prvo odu povlastice, pa svi na minimalac, pa svi na pola minimalca, pa svima kurac od plaće, pa svi na biro, možda je bankrot pred vratima, možda, u još crnjem slučaju, agonija tek počinje beskrajno trajati, no, ako je jedina reakcija, i jedino rješenje plakanje i patetično pisamce o tome kako će se nekome ukinuti povlastice, e onda cijela ova tragikomična parada i zaslužuje ništa više nego trokurac krasni.