.
Onokad se naredaju te neke obiteljsko maćehinske obaveze, pa prođe dan, pa svi ukućani krenu spavat, onda bi valjda trebalo nastupiti to neko vrijeme kad mogu radit, ne razumijem one žene koje zbilja imaju djecu, pa zbilja stignu nešto napravit... kako, kad? Vjerojatno ne spavaju dugo, i ne piju kavu dugo i ne rade ništa dugo, nego sve kratko i zbrzano... ne volim zbrzano, volim sve pic-mic i nikad zadovoljna i nikad dovršeno. I nikad je jedna baš lijepa riječ.
I sad imam to vrijeme da radim to nešto.
A spava mi se.
I sad sigurno to nešto neće biti onako dobro kao što bi bilo kad sam odmorna i naspavana, i kad imam kondicije, i kad je zemlja nagnuta na pravu stranu, i kad mi se posloži horoskop, i endorfini i estrogeni narastu, i kad baš bude taj jedan lijepi trenutak, koji, da nije tako kratak, sigurno bih bila slavna i uspješna.
Ovako, trc...
I leđa me bole, i oči mi se mute... a oni svi tako lijepo krme...
Sutra ću se dignuti u 6!
Hoću, da... :D