tapetape
Kad jedno određeno stanje počne da vas muči, da postaje neizdržljivo, nemojte stajati u mjestu jer bolje neće biti, još manje pomišljajte da bježite natrag jer se od toga pobjeći ne može. Da biste se spasili – idite naprijed! Tjerajte do vrhunca! Do apsurda! Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek!
Ivo Andrić
Ivo Andrić
Ponekad mi se čini, ono, kao da nebesa paze na mene i kao da ne žele da dotaknem dno, i kao da ne smijem biti tužna, kao ono kad mi nenajavljeno pošalju psa na čuvanje, jer nitko onda ne može biti tužan dok ga gledaju te natopljene oke, i dok se rep vrti, i dok se loptice bacaju u snubljenju za igrom, i dok se prljave spužvice iz kupaone kradom skrivaju pod čistim i mirišljavim jastucima, i dok nije stan prazan jer po njemu se stalno nešto vrti i migolji i svaku malo se čuju tapetapetapetape nervozne nožice...
A ponekad je to, ono, možda prokletstvo, možda nikad neću isplivati ako mi ne daju da dođem do dna. Da mi se tamo ogadim. Sama sebi. Skroz. 13.04.2012. u 12:26 | 5 Komentara | Print | # | ^