Evo je!
Počela je jedna krasna, sretna i uspješna, i dobila je jedan novi broj, tako da ju ne pobrkamo sa svim onim drugim godinama.
Ako je sudit po prvom danu, pola godine ću prespavat, onda ću se borit između mučnine i riganja, gdje će pobijedit ipak samo ono prvo, onda ću opet malo kunjat, predkraj godine bit u stanju komunicirat, onako ležeći preko mobitela, i onda rano ići opet spavat... tamo negdje u desetom mjesecu.
Tako će biti krasna ta jedna godina.
Bilokakobilo, krasno je opet imati bistru i čistu i upotrebljivu glavu u kojoj ne lupa i ne kuca ono nešto što mužjak zove alkoholom oguljenim neuronima, i čak i sunce sija u prljavom gradu od magle, i sva su zrnca prašine oživjela i zovu me da ih potjeram, i prozori su masni i na njima se vide prsti, i pas se već jednom posrao u dnevnom boravku, izvrstan početak dana, izvrstan početak godine, danas mi se barem ne riga od kave, danas je, ustvari, jedan krasan dan.
Trebalo bi se češće možda uništavati alkoholom i onda više cijeniti tu bezveznu trezvenost... kad se već dobro ne može spoznat ako nema zla i obrnuto.
U svakoj iskrenoj čestitci valja poželjet mrvicu lošega, tek toliko da se ono dobro ne zaboravi cijeniti.