povratak

Ajde dobro, barem se ovaj "uređivački dio" nije promijenio. :) Šokirala me promjena. Ne mogu se još odlučiti jel` na bolje il` na gore, nije mi baš sve to zajedno nešto posebno lijepo, a malo se i gubim.
A ne znam.
Blog je prevaziđen, nije više unutra, tko zna što treba učiniti da opet bude zabavan. Kad je već o voajerizmu riječ, lakše i brže jest gledati tuđe fotke, nego čitati tuđe baljezgarije. Ono, imaš fejs, imaš tvit, imaš tamo neke "prijatelje i prijateljice", a oni misle da imaju lijepo tijelo i lijepo lice i onda stavljaju gore bezbroj svojih polugolih fotografija, što s plaže, što iz kupaone, i svi sretni i veseli. Pogledaš nabrzaka, napojiš mozak vizualnim senzacijama i brže-bolje juriš dalje.
Ovaj blog predstavlja napor. Mora se čitati, jebote. A onda još i vizualizirati. Napor, napor.

Bili smo prije neku noć u Tkalči. Tamo neki ljudi imaju instrumente i mikrofone pa sviraju i pjevaju. Primjetih samo da svi ti ljudi imaju preko četire banke.
I da ne mogu zamisliti današnju mladež da tako nešto predano pimpla i pimpla i radi nešto dugo i skoncentrirano. I da vremena su drugačija, na sve se troši maks 3 minute. Ako možeš trošiti više od toga, znači da si, u najmanju ruku, obogaćen sjedinama i borinama.

Bili smo prije Tkalče i u planinama. Osam dana. Znoj, žuljevi i ništa suze. Ali zato litre znoja. I onda sve te prljave majice i čarape koje treba prenijeti s jednog vrha na drugi. Iz jednog doma u drugi. I sve te litre vode. Unutra-van, nonstop.
Zanimljivo je to planinarenje. Odeš gore, pa se spustiš dolje. Pa tako danima. U međuvremenu se događaju neke senzacije, veselje, entuzijazam, pa tupilo, benavilo, pa zamračenje, pa oduševljenje, pa sve tako u krug.
Pa si poslije svega opet sretan. Jer se imaš s čime hvaliti, jer još možeš, i još si oke. Kao onaj čiča od 74 godine koji je priznao da mu je penjanje na Triglav u zadnjih par godina postalo muka, i da nije više gušt kao nekad. I da si svake godine kaže da neće više, i onda sljedeće, eto njega opet. I da smo si baš pametni i mudri jer smo si odvojili toliko dana za planince. Umjesto njega bedastog što sve to odradi u jedan dan.
Eto, kako te jedan čiča može zapišat`.
Samo tako.
No dobro, vratismo se. Moram priznati, da tijela nam izgledaju ljepša, koža zategnutija, dupe čvsto, noge lijepe, seks je slađi, a orgazmi jači. I svi problemi, kad pogledam, su mali kao kikiriki.
Viva la planincah!

A sad, bek tu rijaliti...

26.08.2011. u 10:43 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com
fejspukarenje

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?