the weight is a gift

utorak, 30.09.2008.

I've sad too much.

Listening to: Losing My Religion by R.E.M,

Javim se kasnije.Svaki dan mislim na ovaj blog, ali jednostavno - više sile!
Kao npr. Europa i svijet u 18. stoljeću i Prijan Lovro. bang

- 09:14 - Komentiraj Do sada 1 komentara- Printaj - Linkaj Post

nedjelja, 07.09.2008.

In a mile you'll be feeling fine.

Eko me, nakon 2 tjedna.
Desilo se puno stvari: počela je škola, sjebala sam lap, sjebala sam kosu, kupila sam nove starke i boršu ža školu, knjige i pola bilježnica još nisam kupila, napravila sam neke huge promjene u životu (sad sam itekako zadovoljna), odlučila sam da više neću dopustit ljudima da dopru do mene s lakoćom, ali očito se toga ne držim čim pišem ovaj blog kojeg ionako nitko ne čita tak' da se (recimo) držim te odluke. zubo
Uglavnom, otkud da počnem? Eh, da. Stala sam 25-og osmog. :D
Tada smo još bili na feeeeeerijama zijev. Ali gotovo je sada s tim, dobili smo hrpu zadaće i lektiru za pročitat (Otac Goriot) sad ću ić'... :-P
U školi niš novo, vratila se profa iz matke (išla na porođajni kad smo mi krenuli u prvi razred). Ženska dobro predaje iako vjerujem da će mi postat užasno dosadno za par sati. Dobili smo logiku rolleyes i socijologiju smijeh. Iako ne volin društvene predmete, socijologija mi se naročito sviđa. sretan Vjerojatno je tomu puunoo pridonijela profa. Hehe... Izgubili smo latinski... nonono
Ove godine nije bilo puno ispitivanja: "Di si bila? Šta si radila u slobodno vrijeme? Gdje si radila? Koliko si radila? Cijelo ljeto si se odmarala? burninmad " i sl. To mi se naročito sviđalo jer ne volim neke stvari dijelit s osobama koje mi nisu drage.. Eh sad, ja sam bolesna. :D
Vidi se da je počela škola. thumbup
Scorpionsi bi rekli: "Perfect Timing". Nego ča, znan ja. smokin
Tako da sam ovaj weekend odležala, ali sam ipak u petak popodne išla u glazbenu jer sam imala 4 sata. a i to su prvi sati pa moramo biti redoviti... Kasnije ćemo iskoristiti te "privilegije". Next weekend maybe idem u Gardaland - bilo bi funky. Nisam bila od osmog razreda.

Anyway, da. Naslov posta. :D
Koliko treba ljudima da se osjećaju dobro? Ako su u neprestanoj trci za vremenom i za izguljenim stvarima te stvarima za koje znaju da ih nikad neće moći imati - pun kurac. Eh da, tada treba puno milja prijeći da se osjećamo dobro. Opet, svatko pokušava nać' put... Ali izgleda da se sve sjebe (iliti : "sve sjebemo") kad smo skroz blizu kraja. To se desilo i mojoj Meštrici, ali ponekad postoji mogućnost da se to vrati, so I'm waiting for that day with my arms wide open. naughty

Ljudovi, toliko od mene. Danas ne bu bilo slika jer je lap sjeban, a sve fotke su u njemu. I sva muzika - pažalost (tako Rusi kažu iako to ne znači nažalost nego neš' kao "molim", valjda smijeh). E da, kompletnih 67 GB-a mjuze je u lapu. headbang
Tako da sam sad spala na NOFX i Green Day, te stvari su u ovom kompu kojeg sam intenzivno koristila tijekom osmog razreda, tj. prije 3 godine... Bokte, koliko je pasalo... no

Gren ja, alle buoh!
P.S. Korina - lipo pasaj u Slavoniji!
Šever - stani mi dobro, proslaviti ćemo tvoj rođ - bez brige (makar preko telefona).
Iva - biti će sve o.k., nemoj plakati.

v.v.p.

Hasta la vista!!!


P.S. Slušam Audioslave: I am the Highway


I am not your rolling wheels
I am the highway
I am not your carpet ride
I am the sky
I am not your blowing wind
I am the sky here
I am not your automn moon
I am the night



E, da vam ne govorim kako sam ja doživila tu pjesmu. cerekcerekcerekcerek
Oki doki, bižin ča jer ovo postaje opasno.... lol.


- 22:51 - Komentiraj Do sada 1 komentara- Printaj - Linkaj Post