the weight is a gift

Only my own words return.

Sluša se dip parpl (čitaj: Deep Purple).
Pričam s Meli a.k.a. Eli na msn-u, ženska je tak okay. Mislim, as far as I know. Korektna i zabavna. I have to say: malo me preeeeeeeviše podsjeca na mene u njenim godinama (to i nije bilo tak' davno - lani), ali jbg, promijenila sam se ja, i to poprilično. Nije to niš loše, zapravo bolje za mene. The point is da je dovoljno da to paše meni i ljudima do kojih je MENI stalo. Eh sad, ne možeš uvijek biti tu za nekog i samo sebi otežavat. Ja sam bila, i to predugo. Ali očito da to nije nikom pomoglo (ni meni, ni njemu - sad sam se otkrila)...
Don't care, ionako je prošlo too much time.
A fali mi jako, kak' mi nece faliti. Mora...
Ali jbg, vrime je da to prestane tako bit i da se krene dalje, u nove pobjede.

Anyhow, bijasmo sinoc vani. Malo sam promijenila okruženje, Korina i ja smo slavile 16-i i pol rodendan. Da, da... 16 i pol. Bijaše to pun pogodak. Uživancija čista.
Krenule smo iz Sošića u 11 i 2o, Sanja je bila za volanom. :D
Vjerna obožavoteljica h.i.m.-a i dobrog starog rocka, razumna cura koja zna kad se treba opustiti.
Linda je bila suvozač, hehe. What should I say about her? LINDA! As simple as that. :D
Korina, Petra i ja smo sjedile iza. Slušale smo Nickelback: "All the Right Reasons" iz 2005. Kak' su stvari bile vraški bolje 2005-e godine. Nisam znala za sebe, ali sam bila najsretnija osoba na ten svitu. Sve se zasere kad odrasteš i kad izgubiš neke ljude koji su bili uz tebe kad je (i tebi i njima bilo najpotrebnije). Upravo mi se to desilo ove zima, ali o tom ću pričat u nekom drugom postu.
Moj sinoćnji repertoar (ovo zvuči malo pervy): skoro litra pive i 4 eksane tekile u roku od 5 min. Divota. Uslijedio je kraj svijeta za moje okice, zamalo se sve (let's say) urušilo.
Anyway, otrijeznila sam se u roku od ure.
Bilo mi je predobro. Cilu smo vežer rokale u Magnusu. Stvari kao: "ti nisi tu" by Daleka Obala, "mala truba" by Urban, "it's my life" by Bon Jovi su me stvarno vratile u 2005. hihihi. Bijaše to takav dan, pun dobrih iskustava. Pričala sam sa zgodnim i dobrim tipcem s kojim se dopkam par dana. Ok je on, ima dobar movie taste, a nije da se mogu po
alit na muziku koju sluša. :D
Svratile smo par puta do Ive u Presidente... Ženska se U-B-I-L-A i završila kao Nutella u palačinki.
Iva, rock on!
Činjenica: Bilo je to nenadjebivo iskustvo koje me podsjetilo na 2005-u, ohrabrilo i dovelo do zaključka da je ovo stvarno moj život i da ne postoji ništa i nitko od kog bi trebala bježati.
Hvala Korina!
Hvala Petra!
Hvala Iva!
Hvala Sanja!
Hvala Linda!

Lovorka mi ošla na Zrće, samo nek je njoj lipo.
Bile jucer ujutro na kavi, hihi. Skužile smo da si užasno falimo. Ona je jedna od osoba koje sam izgubila. Nije imala upaljač pa sam ja malo pročačkala po torbici u našla onaj upaljač kojeg smo kupile i koristile u Toskani. Dala sam joj ga. Taj upaljač mi jebeno puno znači ali mi ona znači puno više i ako postoji neka osoba koja zasluži da ga ima onda je to ona.





"16 i pol" godišnjakinje, Korina (desno) i Dy a.k.a. ja (livo).

Maja sretan rođendan!
Ona trenutno provodi vrijeme s dečkom, samo neka oni uživaju. :D
Šalje mi neke provokativne poruke. Ko zna o čemu se tamo priča, ccc...
Sve najbolje curo!

Prije koncerta. ^.^