|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
16 godina nakon početka Domovinskog rata, 12 godina nakon završetka branitelji i dalje pokušavaju ostvartiti Prava propisana nizom Propisa i Zakona.
Jučerašnje pisamce u poštanskom sandučiću kao i uvijek kada se radi o institucijama koje bi trebale i provesti zakonske odredbe za ostvarivanje koječega kao i uvijek prije otvaranja tih plavih, bijelih , žutih kovertica prva je pomisao koja mi je prostrujila glavom bila :" Ma šta opet?" .
Jedna sam od rijetkih koja je protiv Ministarstva obrane podigla spor jer jednostavno nisam pristajala da me se iako oboljelu umirovi. Inzistirala sam na liječenju i pronalaženju unutar spomenutog ministarstva posla kojeg mogu obavljati a da pri tom nisam raspoređena nužno na mjesto djelatne vojne osobe. Spor sam izgubila i tu počinje Utopijska putešestvija kako ostvariti prava iz Zakona o Hrvatskim braniteljima i Mirovinskog osiguranja. Bilo je to prije osam godina a ja sam od jučer izgleda ponovno na početku ili negdje oko početka.
Zašto jer nakon osam godina u kojima principjelno ne želim obijati vrata , vući kojekakva piskarala za ruke , kupovati boce koječega alkoholnog da bi moj "predmet" s dna hrpe završio na vrhu, jučer 16 godina nakon početka rata, 12 godina nakon završetka istog, 10 godina koje sam službe , 8 godina nakon što mi je prestala djelatna vojna služba jedna bijela koverta skrivala je slovca koja su me razbjesnila.
Akt kako se to stručno kaže, zahtjevao je od mene dostavu rješenja o statusu RVI-a , potvrdu o vremenu provedenom i statusu branitelja. Zvuči kao nešto banalno i nekomplicirano . Zašto šizim. Zato jer moj spis u Zavodu za mirovinsko osiguranje teži barem 5 kg .Isti sadrži apsolutno sve dokaze o vremenu , mjestima , postrojbama u kojima sam bila , sadrži Ratni put, medicinsku dokumentaciju i koješta drugo. Isti je spis potrebno samo prelistati i pronaći dostavljene dokumente . Štoviše traženo sam rješenje prije petnaestak dana dostavila na urudžbeni zapisnik spomenute ustanove.
Prvi puta susrela sam se sa pojmom PS obrazac jer je i on između ostalog zatražen. Što učiniti kad neko od tebe zatraži nešto o čemu nemaš apsolutno nikakvu predodžbu? Sjesti, duboko udahnuti i zagrijati telefonsku slušalicu naravno i "nabiti" telefonski račun.
Sva sreća na jedinoj susretljivoj, ljubaznoj i radišnoj referentici ( čuda neviđena) Jadrankinog Ministarstva godpođi Čavka koja uvijek ima vremena saslušati i pomoći. Ok, dobila sam upute koje nisu baš previše logične i krenula nazivati dalje. Referenta koji je zatražio spomenute dokumente u Mirovisko , naivno misleći da ću dobiti pojašnjenje. Naivno jer u Mirovinskom osiguranju nikada nitko osim na centrali ne podiže telefonsku slušalicu. Nikada baš nikada. Svaku nejasnoću riješiti možeš jedino odlaskom i usmenom raspravom u četiri oka i to u nekih 2 i pol sata u kojima isti primaju stranke. Ured za obranu institucija koja treba izdati jedan od zatraženih papirića telefonom je dostupna, no zatražiti potvrdu nije moguće telefonski već osobno i čeka se nekoliko dana uz predočenje preslike radne knjižice koja je u mom slučaju u Mirovinskom.
Previše se odužio ovaj post jer sve te čudne i prečudne Utopijske putešestvije nije moguće kratko opisati. Što mi je činiti? Jednostavno sam prisiljena banalnu stvar koju je moguće u minuti vremena riješiti telefonom započeti rješavati "cipelcugom". Predviđeno trajanje "šetnji" od nemila do nedraga barem tri dana. Potrebna oprema barem 10 kg živaca a ja niti imam volje šetati a od živaca ovih 10 raspoloživih dkg čuvam za svakodnevno preživljavanje. Upitna je i volja i enrgija koja je nakon prava koja moraš zatražiti i nadati se da ćeš ih za ovog života ostvariti svedena uz sve boleštine na minimum.
U svoj priči kopka me , opako me kopka utoršen novac na Registar Hrvatskih branitelja i čipiranu karticu o statusu istog koja skuplja prašinu u mom novčaniku jer je apsolutno nepotrebna i neuoprabljiva kada se i dalje admistracijski aparat tovari nepotrebnim tonama papira umjesto da se olakša i ovako mukotrpno ostvarivanje prava branitelja ( nikad ta riječ pravo u ovom slučaju ne sjedne "onako" jer uvijek imam osjećaj da tražim milostinju) i informatički se povežu ustanove koje služe za ostvarivanje istih ili se barem podaci s te jebenonekorisne braniteljske iskaznice ažuriraju i upotrijebe umjesto u mom slučaju do sada prikupljenih barem 5 kg papira.
I opet iznova dođe mi da vrištim nisam nigdje bila , nisam ništa radila ne trebaju mi vaša j... prava , zatvorena je ta stranica mog života ne želim se podsjećati svakodnevno strahota koje sam proživjela, odustajem