![]() |
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Članica i svojevremeno urednica

Učim pletenje i rado čitam

Vrijedne i sposobne kuharice

o ljubavi saznajte na


![]()
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Nekako nisam bila od slova ovih proteklih dva tjedna.
Što se dešavalo? Prevalio moj Suđeni prvu kemoterapiju preko grbače. Fascinantan je . Koji stav i unutarnja snaga.
Jutro, ja onakva snena i krmeljava čujem ga sprema se. Nabacio ruksak preko ramena u kojem je pidžama, cola i knjiga. Otvara vrata i kaže :" Bok ljubica ja odo."
Naravno ja još uvijek neznam na kojem sam planetu i kao pravi ljenjivac govorim :" Ček evo me za čas idem s tobom, nemožeš sam."
Uvjerava me da se osjeća dobro da ne osjeća slabost i da dvije tramvajske stanice i oko stotinjak metara pješice može sam. Nisam u nevjerici, zapravo borim se sa sobom da ga ne pratim kako malo dijete koje je krenulo u školu pa roditelji vire iza svakog ugla provjeravajući kako prelazi ulicu. Dobro je da pronalazi snagu u sebi da si vjeruje i da želi život odrasle osobe. Dobro je da sebe iako teško bolesnog doživljava u snazi i moći, a snažan je i moćan ponekad više nego i ja sama.
Odradila i ja svojih desetak i više uputnica ponovo, iznova čudim se zdravstvenom sustavu. nevjerojatno je ali istinoto da sam kojekakve uzorke krvi, briseva i koječega taljigala u torbici preko pola grada i odnosila ih u labose. U tim istim labosima u koje sam upućena nisu bili sigurni rade li oni uopće te pretrage, analize . Nemreš bilivat. Tako sam ovih dana prošetala kroz sve državne i gradske labose u kojima su mi ne jednom mrtvo hladni govorili :" Ma neeee, vi ste na krivoj adresi. Znate tu analizu radi svemirac iz nedođije na nepoznatoj adresi nepoznate planete."
Slijedeći ću tjedan pokupitit nalaze za koje znam da su ok i da je većina mojih boljki posljedica psihičkog stanja i pada imuniteta.
Dobro smo. Uživamo u samoći jer Babac je , nevjerojatno ali istinito, sama na moru. Funkcionira uz pomoć snahe i sina. Teško ali ide ima volju kaže da se psihički odmara od unuka i praunuka. Pa neka joj je i mi se malo odmaramo od nje.Ni Malene nema , čuva je mama . Smješna je i presmješna žlabra sve u šesnaest a na upt gdje je Babac odgovara :" Joooooooj mi smo nju zabolavili na molu."
Velika i Srednja kreću u školu i tome se vesele .Sjećam se i ja sam voljela nove teke knjige , mirišljave gumice i nove školske torbe. Uf, bilo je to prije nekoliko desetljeća.
Puca me kreativa pa završavam neka pletiva započeta prošle godine. Sister me nagovara na "peglanje zelene" u novootvorenoj Zari a ja nekako čak nemam ni volje za nove krpice . Što će mi i onako ću do veljače dok Suđenom završi kemoterapija biti veći dio vremana u kući.
Guše me četiri zida , guši me pomisao na tmurnu jesen koja dolazi.
Veselim se ali stvarno se veselim slijedećem ljetu koje ću definitivno provesti na moru jer znam slijedeće će ljeto zasigurno biti veselije.