|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Update
Nalaz iz labosa upravo treba stići imam ali stvarno imam onaj osjećaj da ću iskočiti iz kože.
Ovo čekanje izluđuje!
Ma malo moren. U nekoj drugoj priči, u nekom drugom filmu ...
Ja sam dobro, dobro jer moram biti. Iako se osjećam kao da sam samo vrhom nosa iznad vode, kao da će me ovaj čas struja povući negdje u mračne dubine.
Ništa se pozitivno ne dešava, nažalost. Dragi danas mora napraviti treću gastroskopiju, koliko je to mučno znaju samo oni koji su je radili.
Zašto?
Zato jer „stričeki dotur“i ne mogu uzeti valjan uzorak tkiva želuca, kako bi labos odradio valjanu biopsiju, nesposobnost, nemar, neznanje, stvarno više ne znam. No ponovno se uvjerih da je stanje u zdravstvu mile mi Hrvatske, katastrofalno. Naime, nas su prije mjesec i pol kada su tegobe započele s hitne službe uputili, tj. uputila nas je neka šmrka tzv. doktorica s riječima :“ Ja na RTG-u vidim dva „čira. Idite vi lijepo obavljati pretrage na koje će vas uputiti vaš obiteljski liječnik.“ Dakle, uputnicu u ruke i šetaj mali iako te boli. I tako šetao moj jadničak i došetao s traženim pretragama do specijaliste gastroenterologa koji ga je naručio za hospitalizaciju 30. travnja, zapravo ja si umišljam da je on u bolnici . 30 još nije jel tako?
No šalu na stranu naši brižni pod Hipokratovom nisu u prvom trenutku učinili ništa da bi mu pomogli, šetali su ga od nemila do nedraga.
Ljuta sam svaki dan kad vidim medicinske sestre kako hihoću gledajući TV dok u sobi pored njih leži starac koji umire, doslovce umire. Gledam i ne vjerujem , leži urla nesvjesno jer je tumor želuca metastazirao na mozak. I pitam se nije li mjesto takvom pacijentu na odjelu intenzivne njege jer «ovi» malo manje bolesni željni sna ne spavaju noćima.
Da u bolnici već tri dana nema tople vode , vrijedi li spominjati, higijena na visini. Hrana ionako bezukusna dijetna ne liči ali apsolutno ničem. Svaka bi prosječna domaćica blitvu na lešo pripremila tako da i izgledom i mirisom znaš što jedeš no ovo što ja vidjeh nema veze s spomenutom. Bolesničku dijetu u kojoj je izričito naglašeno što pacijent ne smije jesti tutnut će vam u ruke ali će jednako tako tu istu nedozvoljenu hranu servirati iscrpljenim ljudima koji i onako nemaju apetita .
Jasno i otvoreno odjeljni liječnik rekao je Suđenom da sumnja na neoplazmu
Kakva je nadam se , molim se dragom Bogu da je benigna ali kako kaže moj Suđeni , vrijeme je za borbu , nego što borit ćemo se do zadnje stanice, neoplazmu mu otjeram!
Plačem, ne često, ustvari ne prečesto plačem kad mu okrenem leđa pri odlasku iz bolnice, teško mi je ostaviti ga .
A on mene «junači» kao i večeras pa kaže SMS-om :» Eh volim te puno ženo stijeno hrvatska sa tobbom ću sagraditi dom, ni svi đavli slomiti je neće .
Ma žena stijena , ko na početku , malo morgen. Ovih sam dana palčipićka.
Mršavija, skoro sedam kilograma ovih se dana pitam čemu zapravo reducirana prehrana i novonavikavanje na "zdravu hranu" jer sada kada najviše razmišljam o hrani ali na sasvim drugačiji način, desilo se zlo i naopako.Bolest.
Suđeni je bolestan,j ako i nevjerojatno u pitanju je boleština svakako vezana uz probavni trakt, želudac crijeva. Što je zasada neznamo ostaje nada da nije najopakije ,neizlječivo i krajnje bolno.
"Markeri"su negativni čekamo nalaz biopsije, boli ga.
Ne podnosim nemoć, biti nemoćna i ne pomoć ljudima koje volim kada su u boli. Sve sam nervozija,stres užasno utječe na moje ionako "klimavo"zdravlje.
No nosim se , dva bolesnika malo dijete koje traži svoje iako nije moje doživljavam je i ponašam se prema njoj kao da je moja.Ionako je veći dio s nama.
Nevjerojatna je osjeća da se nešto dešava pa se mazi i milki svome Tetecu kao nikada do sad, kao nikada ranije. Njihovi pogledi govore sve .Oni komuniciraju očima i sasvim malim kretnjama usana u smjeru gore, smješkaju se jedno drugome upute par pogleda i samo oni znaju o čemu razgovaraju.
Teško mi je ovih dana teško jednako onako kao kad je bila bolesna moja majka. U pedeset prvoj "odnio" je rak jajnika u roku od tri mjeseca , još uvijek čekam da se vrati kao da je nekuda otišla.
Bubnula sam opet prečvrsto na zemlju a taman je počeo period balončića i neki ne prelagani ali onako podnošljiv.
Vjerojatno je to život ili se tako zove, udari te kad s najmanje nadaš. Zato smo mi žene sazidane od nesalomljivog i nezamjenjivog materijala i svaka nas tuga, tegoba , teškoća ojača i idemo iznova dalje, naravno s osmjehom na licu.