Marketing
Što je novog...
Mršavija, skoro sedam kilograma ovih se dana pitam čemu zapravo reducirana prehrana i novonavikavanje na "zdravu hranu" jer sada kada najviše razmišljam o hrani ali na sasvim drugačiji način, desilo se zlo i naopako.Bolest.
Suđeni je bolestan,j ako i nevjerojatno u pitanju je boleština svakako vezana uz probavni trakt, želudac crijeva. Što je zasada neznamo ostaje nada da nije najopakije ,neizlječivo i krajnje bolno.
"Markeri"su negativni čekamo nalaz biopsije, boli ga.
Ne podnosim nemoć, biti nemoćna i ne pomoć ljudima koje volim kada su u boli. Sve sam nervozija,stres užasno utječe na moje ionako "klimavo"zdravlje.
No nosim se , dva bolesnika malo dijete koje traži svoje iako nije moje doživljavam je i ponašam se prema njoj kao da je moja.Ionako je veći dio s nama.
Nevjerojatna je osjeća da se nešto dešava pa se mazi i milki svome Tetecu kao nikada do sad, kao nikada ranije. Njihovi pogledi govore sve .Oni komuniciraju očima i sasvim malim kretnjama usana u smjeru gore, smješkaju se jedno drugome upute par pogleda i samo oni znaju o čemu razgovaraju.
Teško mi je ovih dana teško jednako onako kao kad je bila bolesna moja majka. U pedeset prvoj "odnio" je rak jajnika u roku od tri mjeseca , još uvijek čekam da se vrati kao da je nekuda otišla.
Bubnula sam opet prečvrsto na zemlju a taman je počeo period balončića i neki ne prelagani ali onako podnošljiv.
Vjerojatno je to život ili se tako zove, udari te kad s najmanje nadaš. Zato smo mi žene sazidane od nesalomljivog i nezamjenjivog materijala i svaka nas tuga, tegoba , teškoća ojača i idemo iznova dalje, naravno s osmjehom na licu.
Post je objavljen 10.04.2007. u 20:44 sati.