nedjelja, 28.10.2007.
Glista je tužan
Glisti je dosta razmišljanja
Glista osjeća neku sjetu oko srca
Glista je opet iznova zaljubljen
Glista je razmišljao
...
i razmišljao
i opet je tužan
Glista želi zagrliti svoju sestru
a ona je daleko.
Glista želi doma za praznike
Glista je tužan i plakao je
Glisti je dosta statike
Glista želi akciju
Glista treba nešto posebno
nešto novo
Glista treba nešto da zaustavi treptaje srca
Glisti je dosta.
Glista ide spavati ranije
da se odmori od svega
Glista sutra ide u svoju svakodnevicu
ubijati dan danom
Glista ništa nije zaključio.
četvrtak, 18.10.2007.
Moje do sada ne objavljene pjesme
Ove dvije pjesme su bile a panou u školi kada smo radili one panoe za toleranciju...
Gost
Možda neki Marovac
sleti i na naš planet.
I što neki Marsovac
će reći za našu pamet?
- Zemljani su vrlo bistri -
reći će naš mali gost
- Ali nisu mi baš čisti
Kada ruše svaki most.
Vidjeti će on i nas
i sitne nam razlike,
ali nas neće tuč k'o pas
kad vidi naše prilike.
Pričati će kod kuće
kako smo lijepi mi
i kako ne zna što će
kad nemamo pameti.
Možda neki Marsovac
sleti i na naš planet.
I što neki Marsovac
će reći za našu pamet?
Život
Sama
Odbačena
Iznemogla
Leži neka luda
Osjeća neke strepnje
Ali barem osjeća nešto
Jad
Pustoš
Ogavni vonj
Osjeća neka luda
Ležeći onako iznemoglo
I sanja ono isto kao i prije
Jad
Pustoš
Samoću
Ogavni vonj
Sanja neka luda
A niti ne zna da je luda
Jadna
Sama
Smrdljiva
Iznemogla
Ne zna neka luda
Da ludi snovi stvarnost postaju.
srijeda, 17.10.2007.
Dosta mi je kave
Sjedimo jedno uz drugo.
Barski su se stolci već savrženo
prilagodili oblicima naših guzica.
Šutiš...
Niti riječi od one zahvale konobaru.
Šutim...
Žalim što i ja nisam uzeo čaj.
Dosta mi je...
Dosta mi je kave za danas.
Šutimo...
U očima vidim da si imamo što reći...
Upravo sada
Upravo ovdije
Bez oklijevanja i okolišanja.
Želim znati sve o tebi, tvojim osjećajima.
Želim se osjećati potrebnim i tebi i sebi.
Šutiš, šutim, šutimo...
nedjelja, 14.10.2007.
znam da već jako dugo nisam ništa napisao, ali što mogu. ne volim pisati na suho. moram osjetiti neki zov tipkovnice da bih napisao nešto kako spada, moram čuti inspiraciju koja mi ubrza srce i natjera me da otmem starome laptop iz ruke. do tada samo ovakva manja obraćanja javnosti.
P.S.: znam da se bliže izbori, ali niti to mene ne može natjerati da nešto radim. :)))
