Sjedimo jedno uz drugo.
Barski su se stolci već savrženo
prilagodili oblicima naših guzica.
Šutiš...
Niti riječi od one zahvale konobaru.
Šutim...
Žalim što i ja nisam uzeo čaj.
Dosta mi je...
Dosta mi je kave za danas.
Šutimo...
U očima vidim da si imamo što reći...
Upravo sada
Upravo ovdije
Bez oklijevanja i okolišanja.
Želim znati sve o tebi, tvojim osjećajima.
Želim se osjećati potrebnim i tebi i sebi.
Šutiš, šutim, šutimo...
Post je objavljen 17.10.2007. u 22:35 sati.