Nevjerojatno je to kako čovjeka i najmanja sitnica ponekad može izbaciti iz takta a s druge strane nevjerojatna je i snaga unutar čovjeka da se svaki put iznova i iznova bori,da živi,da preživi.
Nebo je danas navuklo na sebe sivi kaput.Nov je jer se samo ponekad neka zaigrana zraka sunca uspije probiti kroz njega i vratiti svjetlost u turobni dan,baš kao i nada koja dođe čovjeku kada je sve sivo i tmurno.No ipak koliko god bilo tmurno,koliko god mi,ljudi govorili da nema nade,da je sve crno,uvijek negdje u nama postoji mala iskra da nije sve tako crno.Mi je možemo negirati ali ona je uvijek tu.Jedan mali čak i pamćenja ne vrijedan događaj može tu iskru pretvoriti u pravu vatru,i isto tako veliku vatru u trenutku ugasiti.
Što je to šta čovjeka uvijek tjera dalje.Što mu neda da stane?
Nagon za preživljavanjem!? Ne bih rekla da je to.
To je nešto puno dublje.
Svaki čovjek je različit ali svi imamo jedno jednako=nešto nas uvijek,ma koliko god stvari bile crne tjera da krenemo naprijed,da gledamo u novi dan,da se ne osvrćemo unatrag.
Nameće se pitanje kako objasniti slučaj kada se zraka sunca ne može probiti kroz debeli sivi kaput oblaka koji je prekrio nebo.Kako objasniti slučaj kada čovjek izgubi vjeru i iskru koja lagano tinja u njemu.
Kako objasniti čovjeka koji se ubio!
Da li zbilja postoji kap koja može preliti čašu i ugasiti tu iskru nade unutar čovjeka,ili je čovjek jednotavno preumoran od mnogobrojnog paljenja vatre,i njenog gašenja od strane nekih drugih ljudi.
Da li se u nekom trenutku osjeti da je sve uzalud i da tunel nema izlaza.
Ja sam se našla u situaciji da moj tunel nije imao izlaza,ali nisam posustala.Sama sam probila izlaz iz tunela.I to je bio predivan osjećaj,možda najbolji dosada koji sam osjetila poslije osjećaja ljubavi.Nema boljeg osjećaja od osjećaja pobjede nad nečim što je tebe gotovo pobijedilo.Osjećate se kao da vam nitko nije ravan.
Nevjerojatno je to kako čovjeka i najmanja sitnica ponekad može izbaciti iz takta a s druge strane nevjerojatna je i snaga unutar čovjeka da se svaki put iznova i iznova bori,da živi,da preživi.
srpanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"judi kažu da vrijeme leti.Za mene se taj let odavno zaustavio.Moj život svakodnevno prolazi pokraj mene kao kakav stranac.Čak me ni ne pogleda u prolazu.Niti jedan mali, beznačajan pogled kojeg uputiš bilo kojem strancu što prolazi ulicama grada pored tebe.
Ništa.
Čak i sad kad više ne osjećam ništa,moje misli povremeno zalutaju u prošlost.Otvaraju ladicu sjećanja u kojoj je spremljeno jedno davno izgubljeno vrijeme.prebiru po njoj iz navike.Sjećaju se iz nostalgije.I to je sve jer ja više...ne osjećam ništa.
Ljubav.Mržnja.Sreća.Tuga.Bol.Ja više nisam sposoban definirati te osjećaje.To su za mene samo riječi,riječi kao i sve osatle,sada tako daleke a nekad tako bliske...
...
Ulomak iz jedne moje priče.
Ono šta se u mojin postovima možee pročitati su priče,pjesme,razmišljanja,stavovi,moje nesigurnosti i kontradiktornosti,i naravno nezaobilazni apsurd koji pronalazim u većini stavri oko sebe.
moj mail:bloodynightwish@yahoo.com
Free Web Counter
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni,i još čudnije kako često nam baš to malo nedostaje.
+
Ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću.
+
Ima u dobroti neke oholosti koja se osjeća kao zloća.
+
Na kraju,čovjek voli svoju žudnju a ne ono za čime žudi.
+
Živjeti s osobom koju se voli jednako je teško kao voljeti osobu s kojom se živi.
+
Junaci postoje samo u bajkama.U običnom životu muškarci su obični smrtnici s običnim manama,koje razumna žena uoči na vrijeme i tako se sačuva od nečega što se zove jad prolaznosti.
+
NE RECI NIKAD GDJE TE RANA BOLI,
NE RECI NIKAD KOG' TI SRCE VOLI.
JER LJUDI SU ZLI.
UBOST ĆE TE TAMO GDJE TE NAJVIŠE BOLI
I UZET ONOG KOG' TI SRCE NAJVIŠE VOLI.