Značenje odluke (s)Ustavnog Suda(ranja s etikom) o radu nedjeljom... Ako neka slika iz Evanđelja potpuno oslikava današnje stanje svijeta, to je svakako zgoda koju donosi evanđeoski ulomak sutrašnje 12. nedjelje kroz godinu (21.06.) - brod s apostolima upao u oluju a Isus na krmi spava (Marko 4,35-41)! Kakve to veze ima sa svetom (i NEradnom) NEdjeljom? Ima, jer je po odluci Ustavnog suda RH taj dan (duhovnog i tjelesnog) odmora sada ponovno - DJELJA! Gdje se nalazio Isus na hrvatskom brodu i što je radio kad se (dono)sila (pre)Suda o nedjelji tako odlučno... da je i Danu Gospodnjem sada "utisnut bar code"? To samo On zna! Jer, eto, po starom dobrom običaju da vatrogasci izlaze na teren tek nakon što sva šuma izgori, povodom te odluke "USeRHa" kojom se ukidaju odredbe zakona o trgovini koje reguliraju rad trgovina nedjeljom, oglasio se i Tiskovni ured HBK svojom Izjavom. "Mi ćemo se i dalje zalagati za slobodnu nedjelju, za dostojanstvo radnika i njihovih obitelji koje su teško pogođene ovakvim odlukama. U svojim nastojanjima i dalje ćemo isticati snažne razloge za uspostavu slobodne nedjelje koji su humanistički, društveni, vjerski, pa i gospodarski i zdravstveni. A nažalost valja nam se zapitati TKO UPRAVLJA HRVATSKOM, da li oni kojima su to povjerili građani ili razni inozemni lanci", kaže se u Izjavi koju je potpisao glasnogovornik HBK Zvonimir Ancić. Srećom, "saniranju požarišta" pomogao je i Hrvatski Caritas svojim priopćenjem u kojem stoji: "Moramo konstatirati da je ovo drugi NEUSPJEŠNI pokušaj Vlade RH, koja je dosadašnje zakonsko rješenje predložila, i Hrvatskog Sabora, koji ga je usvojio, da reguliraju rad trgovina nedjeljom na način koji će biti pravedan, koji će najbolje odgovarati potrebama, interesima i pravima hrvatskih građana i koji će biti u skladu s Ustavom RH... Hrvatski će Caritas stoga i dalje zagovarati prava i potrebe stotina tisuća radnika u trgovini, od čega su čak 75% žene, koje staro, ponovno aktualizirano, zakonsko rješenje neadekvatno osigurava i štiti od mogućih zloupotreba. Stoga će se Hrvatski Caritas i dalje zalagati za radnike u trgovini, koji se bilo zbog straha ili nemoći, ne mogu sami izboriti za zaštitu svojih prava, potreba i interesa." Doista iskreno - jer jednima i drugima u (našoj i njihovoj zajedničkoj) NEMOĆI ništa i ne ostaje osim ZALAGANJA, KONSTATIRANJA i ZAGOVARANJA! Hvala Bogu da su konačno (premda zasad neizravno!) to konačno priznali. Ostaje ipak visjeti u zraku bitno PITANJE "vlada Hrvatskom"! Nadam se da mi prijatelj Ancić neće zamjeriti što ga spominjem (ipak je on kao fini i tihi glasnogovornik samo potpisnik izjave!), ali doista je naivno javno postavljati T(akv)O PITANJE, kad je svakom imalo upućenom čovjeku (a među njima bi svakako trebali biti članovi HBK) jasno i poznato TKO UPRAVLJA SVIJETOM (u kojem Hrvatska tek "lebdi poput truna")! Jer to je danas "prvo slovo abecede globalizacije"! Literature o tome ima već cijeli Velebit... o tome se pišu i govore komentari gotovo svakodnevno, a najmanje jednom tjedno (npr. subotom - poput Tjedne inventure, koja se sigurno čita na Kaptolu). Tako je Milan Ivkošić čak prije dva tjedna napisao (potpuno u skladu s postojećom litaraturom): "I danas nekoliko povika na NERADNU NEDJELJU, no ne vjerujem da je NERADNA NEDJELJA kriva za zatvaranje prodavaonica i otpuštanje radnika, jer ono što im treba ljudi kupe u druge dane. Ali ne bi trebalo biti protiv iznimaka (u turističkim područjima, na primjer) gdje na gostoljubivosti ni Bog ne bi zamjerio. Tema je povod za pitanje - zašto je PROFITERIMA najviše do toga da nas od Boga odvoje? Dok živimo s Bogom, imamo osjećaj za vrijednosti u sebi i oko sebe. PROIZVOĐAČI pak i TRGOVCI kao jedine vrijednosti i kao religiju nude samo svoje proizvode, koje najbolje simbolizira neka nova mješavina vode, šećera i boje. REKLAMA u kojoj otac s vjenčanja svoje kćeri, ljutite što nedostaje neki sok (što zvuči kao karikirana parafraza onog brižnog Marijina vapaja na svadbi u Kani: "Vina nemaju!" - m.op.), morem, zrakom i kopnom mora pohitati da donese to NIŠTA, izvrsno pokazuje kako nam je NIŠTA postalo mjerilo užitka, duhovnosti i života. Ne vjeruj u Boga, vjeruj u Ništa - ta poruka ne silazi s malih ekrana i iz drugih medija. Kad uspiješ Boga zamijeniti s Ništa, drže PROFITERI a skupa s njima i političari, uspio si ljude pretvoriti u NIŠTARIJE kojima kao želju i predmet obožavanja možeš podvaliti što god hoćeš. ATEIZACIJA svijeta čisti je interes - ukloni Boga radi profita!" (VL, 06.06.2009.) Dakle, je li to čisto, tj. najprljavije sotonsko djelo ili nešto drugo?! Je li to dokaz da na današnjem globalnom medijskom brodu Isusa uopće nema - jer je protjeran! - zato što nikako Mamon i On ne mogu "zajedno biti na stolu" (is)tom!? I je li to još jedan dokaz da i slijepac može bolje vidjeti od onih kojima nikakvi (vražji?) konfeti nisu oštetili zdrave oči? Zato uopće nije teško ne složiti se i s današnjim Ivkošićevim zaključkom (VL, 20.06.2009.) u komentaru o izvrsnoj Verbumovoj knjizi ZAŠTO SE TREBAMO ZVATI KRŠĆANIMA - o kojoj sam već pisao - talijanskog filozofa i političara Marcella Pere, da je današnja liberalna kultura bezbožna ter ZATO odbacuje kršćanstvo. "Pa onda, gospodo, priznajmo: ulaskom u Europsku uniju Hrvatska definitivno napušta svoju kršćansku tradiciju koja traje od narodnih vladara i službeno postaje dio ateističkog svijeta." Hoće li naša današnja slabašna zagovaranja, konstatiranja i zalaganja nadjačati buku i šum profiterske oluje ter ipak "probuditi" Isusa... ili će za to biti potrebni očajnički krikovi masa "prezrenih na svijetu" koji Krista uopće ne poznaju... ili će ponovno pasti njihova krv... u nekoj (već predviđenoj?) revoluciji (kakve su bile i dosadašnje)... nakon čega će se kršćani pred osudama za šutnju pravdati da su ipak govorili...?! Nastavljajući u šutnji priznavati da je bolja šnita kruha hrvatskog nego vreća smeća uvoznog (vlč. Zlatko Sudac). Ne znam... ali more bjesni, val se pjeni... sve je isto kao u evanđelju (osim, trenutno, ishoda)... »Uvečer istoga dana kaže im (Isus): 'Prijeđimo prijeko!' Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: 'Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?' On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: 'Utihni! Umukni!' I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: 'Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?' Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: 'Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?'« |