Čiji su "medvjedi" prvi igrali "bijeli sport"... Poslije svih onih "teških" tema, evo konačno jedna lagana i opuštajuća - sportska! Neka bude - tenis! Taj sport se u Hrvatskoj igrao već u 19. stoljeću, pa se uz streljaštvo, mačevanje, sklizanje i nogomet svrstava u naše najstarije športove. Na prve tragove tenisa u nas nailazimo oko 1878. godine. Pouzdano se tako zna da su tada već sedamdesetih godina predprošlog stoljeća postojala travnata teniska igrališta u Zagrebu, Samoboru i još nekim mjestima. U Zagrebu se u to vrijeme tenis igrao i na nekoliko privatnih terena – igralištu zagrebačkih srednjih škola zvanom "elipsa" iza zgrade muzeja Mimara, u vinogradu u Zelengaju, na tratini kod dr. Franje Bučara na Josipovcu ter kod Jelačićevih na Sofijinom putu. Časnici su pak potkraj 19. stoljeća igrali tenis na terenima kraj kasarni u GOSPIĆU, Karlovcu, Ogulinu, Osijeku, Splitu, Zadru i Zagrebu. Najstariji i najpouzdaniji podaci o igranju tenisa u našoj zemlji potječu međutim iz 1881. godine i vezani su za Županju i dolazak nekolicine engleskih poslovnih ljudi u te krajeve, koji su slobodno vrijeme provodili igrajući nogomet i tenis. No, počeci organiziranog bavljenja tenisom u Hrvatskoj vezani su za dva stara i istaknuta športska društva, ZKD i HAŠK, te za ime svestranog športaša i najagilnijeg i najuspješnijeg športskog djelatnika u prva tri desetljeća 20. stoljeća – HINKA WURTHA. Sve dok nije sa svojim prijateljima i istomišljenicima 1903. godine osnovao HAŠK, Wurth je u ZKD-u djelovao kao sklizač, skijaš i tenisač. Prvo tenisko igralište po pravilnim dimenzijama u Zagrebu sagrađeno je po makadam sustavu, prema uputama iz jednog njemačkog priručnika, i nalazilo se na prijašnjem sklizalištu u Zapadnom perivoju. Za taj događaj vezan je i osnutak prve teniske sekcije u ZKD-u, koja se ujedno smatra i prvom organiziranom sekcijom teniskog športa u Hrvatskoj. Puni zamah teniskog športa u Hrvatskoj ostvaren je tek osnivanjem teniske sekcije u HAŠK-u 1905. godine, kojoj je prvi predsjednik tog društva Hinko Wurth posvetio posebnu pažnju. Inače, igrali su članovi HAŠK-a i dalje kao i ZKD-a na igralištu realne gimnazije iza muzeja Mimara koje je u to doba bilo jedino u Zagrebu uz nekoliko privatnih terena. Veliki događaj za zagrebački i hrvatski tenis bio je 1906. godine kada je u Mihanovićevoj ulici sagrađeno osam novih igrališta, od kojih su jedno, sve do 1912. godine kada su u Maksimiru dobili svoje vlastito igralište, koristili HAŠK-ovi tenisači i tenisačice. Tereni ZKD-a i HAŠK-a bili su izvedeni po svim pravilima, poput onih u Austriji i Mađarskoj te u većini razvijenih europskih zemalja, što je znatno doprinijelo bržem razvitku teniskog športa u nas. Na svojim igralištima u Mihanovićevoj ulici ZKD je 1909. godine priredio svoj prvi turnir ujedno i prvi turnir uopće odigran u Zagrebu. Dakle, kako je očito iz navedene povjesnice (koja se nalazi na portalu www.puncec-tenis.com), i Gospić se može podičiti lijepom teniskom tradicijom i kulturom (što bi, među ostalim, u nekim glavama konačno moralo srušiti, ili bi barem trebalo ukloniti, predrasude o Lici i Ličanima - kao da su možda npr. medvjedi igrali tenis međusobno ili možda...?). Zato je 22. srpnja 2000. godine svečano obilježena 100. godišnjica igranja tenisa u Gospiću i Hrvatskoj ter je povodom toga otvoreno novo igralište. Novi teniski klub "Gospić" osnovan je 20. studenoga 1999. godine - što znači da ove godine slavi 10. obljetnicu, ima 30 aktivnih članova i član je Teniskog saveza Hrvatske. Mnoge se zanimljivosti vezuju uz pojedine klubove, koje ih čine posebnima, a neke se mogu svrstati u rubriku bizarnosti ili pak u povijesne događaje. Za gospićki teniski klub takva je posebnost prvi teniski meč jednoga svećenika (5. lipnja 2009.), što je, kažu, u stoljetnoj povijesti teniske tradicije u gradu na Novčici nezabilježen događaj. Posjetiteljima i prijateljima Don Bloga ostavljam da pogađaju o kojem je svećeniku riječ, (kojim je rezultatom taj meč završio?) i da prognoziraju u koju će rubriku taj događaj biti svrstan za stotinu godina. Ja se pak time ne zamaram. Ja samo pjevam... tj. igram... |