Fenomen manipulacije (pokretnim) slikama Utjecaj zabavne glazbe na suvremenog čovjeka, posebno na mlade, općenito nije dovoljno vrednovan. Štoviše, kod nas se najodgovorniji za odgoj budućih naraštaja potpuno nemarno odnose prema tome značajnom fenomenu. U to sam se uvjerio stotinu puta. Evo samo dva slučaja koja sam osobno doživio i jedan koji su mediji prenijeli. Prvi je s ozbiljne priredbe u jednom slavonskom gradiću, na kojoj su bili najviši predstavnici Crkve, kulture i politike. Za jednu točku programa profesorica glazbe uvježbala je djevojčice šestoga razreda plesnu koreografiju na zabavnu pjesmu "Lambada". Bilo je "dirljivo" vidjeti kako, u općem oduševljenju nazočnih, prvi redovi uglednikâ od srama spuštaju glave prema tlu u trenutku kada curice, leđima okrenute publici, nazočne goste "pozdravljaju" tresući polugolim stražnjicama! Doslovce kao na MTV-u! Drugi slučaj je iz jednog zagrebačkog vrtića. Riječ je o priredbi, koju su "tete" s djecom priredila za roditelje. U ozračju opće razdraganosti svi su zajedno, djeca i odrasli, pjevušili Hourine stihove: "Sve je lako kad si mlad... baš te briga s kim ćeš leći...!" Dakle, divan "odgojni" utjecaj na djecu od malih nogu! Treći slučaj zbio se na koncertu engleske grupe "Kaiser Chiefs" 3. listopada u Zagrebu. Članovi benda ostali su zaprepašteni striptizom i plesom triju djevojaka iz publike. - Bilo je vrlo čudno. Nikada do sada, ni na jednom svom koncertu nisam vidio da su se djevojke potpuno skinule – ispričao je pjevač Ricky Wilson. Međutim, poseban je i dodatan problem tzv. vizualizacija glazbenog broja, što za posljedicu, među ostalim, ima i potpunu orijentaciju na sliku (pa se događa da neki pjevač pita prijatelja: "Jesi li VIDIO moju novu pjesmu?"). Nažalost, većina glazbenih spotova danas je spoj nasilja, vulgarne erotike i magije, što pomaže da vještim "redateljevim škarama" oblikovana specifična slikovna priča pojačava poruka ili pak servira neke sasvim nove. Tzv. običan gledatelj/slušatelj sve to doživljava uglavnom na ne-svjesnoj razini, tj. bitne poruke, bilo da su otvorene ili prikrivene (tzv. subliminalne), usađuju se u - podsvijest. Zato ovdje valja obratiti pozornost na fenomen manipulacije (pokretnim) slikama. To je sjajno objasnio teozof Steiner: "Dademo li nekom čovjeku samo slike, biti će slikama okružen. Osobe koje se bave okultnim nepodopštinama čine to sa svojim učenicima koje ne posjeduju u potpunosti, na taj ih način dovode u takozvano okultno ropstvo. Čovjek okružen slikama koje mu nisu potpuno jasne ne može ih se osloboditi. To je takozvani zatvor od slika. Time se mnogo okultnog zla učinilo i čini." Pravu buru reakcija (posebno na portalima) izazvali su moji osvrti (objavljeni u VL i SD) na spot pjesme "Bijesna" Nives Celzijus. Osim toga, kako sam i očekivao, i novinski naslovi i tekstovi obilovali su raznim nebuloznim tvrdnjama, koje je besmisleno ovdje navoditi. Međutim, ne govoreći ništa o pjevačici, ter razlikujući njezinu knjigu od spota (bez obzira na neke sličnosti), istaknuo sam najprije da je taj vizualni uradak (gotovo na razini nekog pornića) u marketinškom smislu vrlo jaka provokacija, ali je s moralno-etičkog gledišta višestruko provokativna grozota. Prvo, što svatko može uočiti, sadržaj spota zapravo nema bitne veze sa sadržajem pjesme. Drugo, spot je odvratna reklama nasilja i seksualnih perverzija ter također destrukcija obitelji i braka, degradacija žene i animalizacija zdrave spolnosti. Treće, što sam posebno htio naglasiti, taj proizvod odraz je svjetonazora estradnih bossova koji misle da su bogovi. Naime, takvim se (ne)djelima razotkriva totalitarni karakter zabavne industrije iznutra, jer izvođači – po principu Bregovićeva stiha "evo bit ću sve što hoćeš" - moraju pristati na izvršavanje svih ideja scenarista i redatelja (pa i ako su oni perverzno orijentirani). Zato me je taj "bijesni spot" podsjetio na onu žalosnu i ponižavajuću scenu "zbližavanja" Olge i prasca Bubija u filmu "Kino Lika". A priznanja glavnih aktera spota (Celzijus & Bubičić) da su za vrijeme snimanja osjećali strah, kao i glumice Arete da je plakala prije izlaska pred kamere i svinje, pokazuju prirodnu čovjekovu nelagodu i duševnu pomutnju u suočenju s nastranim zamislima obojice redatelja – u ovim slučajevima Darija Godiča i Dalibora Matanića – čija je ljudska odgovornost potpuno zakazala. Zato je moguća žalosna činjenica (i kod nas i u svijetu) da također jedna supruga i majka mora sudjelovati u projektima kojih će se sutra sramiti pred svojom djecom. Kao što potvrđuje i najnoviji slučaj Slavice Ecclestone s njezinim starim golim fotkama. Zbog svega toga taj spot pun erotskih bjesova, koji "zvuči" kao medijska psovka, ne može ni pjesmi ni pjevačici biti pozitivna promičba. Sve dosad rečeno o (s)porno(m) fenomenu, normalan je stav s "platforme" običnog naravnog zakona i nema veze s određenim religijskim svjetonazorom niti s "medijskim bičem" nekog "srednjovjekovnog inkvizitora". Stoga je, na kraju, potrebno dodati i nekoliko natuknica s područja "teologije tijela". Papa Benedikt često naglašava da je u današnjem društvu potrebna suradnja mnogih, uključujući i religije, kako bi se zajednički sučelili s nekim opasnim i negativnim izazovima. Među njima već je nekoliko puta istaknuo banalizaciju spolnosti u medijima i industriji zabave koja podupire slabljenje moralnih vrednota, podcjenjivanje žene, bračne vjernosti i zloporabu djece. Jednako je tako i Karol Wojtyla ne jednom istaknuo kako je suvremeni znanstveni racionalizam zatamnio sveti poredak stvorenoga, što nam otežava razumijevanje načela na kojima se temelji katolički moral vezan uz spolnost. On kaže kako poredak stvorenoga, što ga mi nazivljemo Naravnim zakonom, ima svoje podrijetlo u božanskoj volji Boga Oca. U to se, dakle, ne smije dirati. Stoga isključivo Bogu pripada pravo izmijeniti poredak postojanja. Nažalost, znanstvenici često proučavaju ljudsku biologiju kao da bi ona bila odijeljena od moralnog poretka. Budući da je tijelo objava značenja ljudske osobe, proučavanje ljudske biologije uvijek bi trebalo biti napor usmjeren ka razumijevanju sveukupne tajne ljudske osobe. A to isto, kako je sjajno istaknuo kanadski slikar i pisac Michael O'Brien, vrijedi i za umjetnika koji slika ili snima nago ljudsko tijelo: mora ga prikazati tako da to bude doprinos našoj svijesti o cjelovitoj istini o čovjeku! U suprotnom, učiniti tijelo svrhom samome sebi predstavlja požudu, a ona može biti oblikom idolopoklonstva. Zato Crkva uči kako svaki čin SLOBODE - na području stvaralaštva, bračne ljubavi, znanstvenog istraživanja, kreiranja mode, itd. - mora biti praćen ODGOVORNOŠĆU za čitavu istinu o čovjeku. Na svim poljima ljudskih nastojanja, valja nam poštovati ljudsko dostojanstvo, jednako ono drugih kao i naše vlastito. Stoga, kad Crkva osuđuje razna "umjetnička" zastranjenja, ona nije protiv znanosti, puritanska ili protivna kulturi, jer joj je u konačnici na srcu naše oslobođenje kako bismo sami sebe upoznali onakvima kakvi istinski jesmo i vrednovali sebe mjerilom koje je najviše i vječno. Crkva nas također štiti od onih teoretičara koji žele čovjeka ponovno stvoriti na svoju vlastitu sliku. A to je vječna napast onih koji raspolažu znanjem i moći ter se prepuštaju slatkorječivoj zamci lukavog Zavodnika iz Edena: "Bit ćete kao bogovi!" |