Kakva je veza između moga odlaska u Gospić i filma "Kino Lika" Hvala Bogu da konačno mogu objaviti kako je 22. rujna završen "redizajn Don Bloga". Naime, budući da sam taj izraz stavio u navodnike, to se nije odnosilo u prvom redu na blog (što su neki skužili), nego na promjenu "radne sredine" nakon previranja u koja sam upao sredinom ljeta. Dakle, toga dana mi je biskup Gospićko-senjske biskupije dr. Mile Bogović potpisao dekret kojim me inkardinira u kler svoje biskupije i imenuje vikarom gospićke župe. Kako je župna crkva u Gospiću ujedno katedrala tako se osjećam (a i malo ljepše zvuči) kao vikar, tj. kapelan gospićke katedrale. No dva dana poslije (24. rujna) kad sam (na putu iz Splita u Zagreb) preuzeo dokument o imenovanju na novu službu u Lici, u Zagrebu je premijerno prikazan snažno medijski najavljivan film KINO LIKA. Kakve to veze ima jedno s drugim? Prvo, osim što se to dogodilo istoga dana, vrlo je zanimljivo (i nije nimalo slučajno, jer je čuo za moju kritiku filma) što je u reklami, pozivu i najavi organizatora premijere filma čak i redatelj Matanić spomenuo mene (i moje auto tablice ZG-ANGELO - koje nemam već tri godine!) ter mi očitao "evanđeosko-seksološku" bukvicu. Drugo, u mnoštvu od gotovo tisuću poruka (telefonom, mejlom, esemesom, usmeno...) nakon objave o "selidbi u Velebit", uglavnom su bile podrške, ali i izražavanja sućuti (kao da mi je netko umro - jer su mi ruku pružali i ljudi koje sam svakodnevno viđao). Razlog tome je nepoznavanje pozadine cijeloga slučaja, pri čemu sam osjećao iskreno i dobronamjerno shvaćanje da je odlazak iz Zagreba meni veliki "gubitak". Ali, moram to nažalost reći (premda će sada izgledati kao "pljuvanje u tanjur iz kojeg sam jeo"), to je i pokazatelj svojevrsnog poklonstvenog odnosa prema našem glavnom gradu u odnosu na hrvatske regije i to na svim razinama (u što se uklapa i problem "crkvene zagrebocentričnosti" – kao da je Crkva samo ono što se vidi s tornja zagrebačke katedrale. Znam da će mi odmah netko predbaciti zašto tek sada od tome govorim, ali taj prigovor ne stoji jer sam to često isticao. Eto, taj problem aktualizira i upravo predstavljen film "Kino Lika". Iako je, kako mediji donose, film s većom znatiželjom pa i posjetom dočekan u Gospiću nego u Zagrebu – gdje je, kako reče redatelj, nedostajalo običnih građana i djece, kojima film i nije namijenjen (!) – njegovo prikazivanje ima velik medijski odjek. Ipak, istaknut je negativan dojam ministra Milinovića, koji je jasno rekao što misli o filmu! Sama radnja filma (prema istoimenom romanu Damira Karakaša, koji je podrijetlom Ličanin) smještena je u jedno današnje malo ličko selo, daleko od civilizacije i njezinih (tehnoloških) "blagodati" – kako se ono veli, "gdje je Bog rekao laku noć". Članovima jedne obitelji život ugrožava nedostatak pitke vode jer je presušio bunar. U surovom okruženju oni žive u neimaštini i nemaju ideja kako promijeniti svoj težak položaj. Film ističe tri lika (nadareni nogometaš, predebela prodavačica i vrlo škrti tvrdoglavi seljak) koji, kako jedan kritičar ističe, u takvim okolnostima "ne mogu bogatije razviti svoju osobnost i ljudskost". Kao da siromaštvo uvijek rađa samo debile i kretene! No umalo sam i sâm došao na premijeru filma – čak sam imao dogovor s redateljem Matanićem da "unatoč opsadnom stanju" dođem pred početak predstave kako bih bio uveden u "movieplex" zagrebačkog Centra Kaptol (na čemu mu zahvaljujem) – ali sam odustao zbog posjeta prijatelja iz Njemačke. Matanić izjavio da je u Lici film odlično prihvaćen, ali vjerojatno ne zna da upravo lagano (jer u Lici ništa ne ide naglo) raste bujica nezadovoljstva i sprema se prosvjed. Jer uzalud je floskula da "smještanje radnje u Liku ne znači da je riječ o kritici tog kraja"... Možemo to i povjerovati, ali – premda neki ističu da su filmotvorci sve radili bez zločestoće i ruganja – nema nikakve dvojbe da je riječ o krajnje ponižavajućoj i sramno uvredljivoj slici Like i Ličana, pa i cijele Hrvatske (jer "blago zemlji koja Liku ima!")! To je dojam nakon gledanja filma! O tome će se sigurno još čuti. Budući da je film nagrađen i na Pulskom festivalu (za masku i sporednu žensku ulogu – ne znam je li nagradu dobila i svinja za višeminutni "uspješan" odnos sa ženom!), sada će KINO LIKA moći Hrvatsku "lijepo (re)prezentirati" i na festivalima u Montpellieru, Hamburgu, Bitoli, Madeiri ter u Nizozemskoj. Potom će Stajnica postati turistička atrakcija? Dakle, blago zemlji koja ima takve "kulturne genije", koji svijetu prodaju "umjetničku istinu" o Hrvatskoj, prikazujući je "nadrealnom stvarnošću". Kao kad bismo, pozivajući se na "umjetničku slobodu", cijelu istinu o romanopiscu i redatelju prihvatili npr. kroz scenu koja njih dvojicu prikazuje pijane "kao svinje"! Ili pak kroz ovaj žalostan film, koji je tek dio njihova kreativnog potencijala! Ipak, ako im sve nije jednako ili svejedno, možda će svoje prave mogućnosti jednom pokazati snimanjem novog (ličkog) filma s naslovom KINO KATEDRALA!? Ili će, očekujući i međunarodna priznanja, i dalje raditi prema "standardima naprednog svijeta"? |