10.09.2008., srijeda
|
OD POGANSKOG "JA" DO KRŠĆANSKOG "MI" Iz propovijedi splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića, 8. rujna 2008. u Solinu (...) Kao i oni albanski bjegunci pred jednoumljem i komunističkom diktaturom, ovdje je jedan narod, došavši na jadranske žale, prešavši na "drugu obalu", doživio svoj izlazak iz tame poganstva na slobodu djece Božje. I taj narod, hrvatski narod, zatražio je najprije krštenje za sebe i svoju djecu istom željom i čežnjom kojima ih, u novije vrijeme, traže oni koji su osjetili "slobodu" bez Boga i religije, koji su iskusili pogaženost ljudskoga dostojanstva, kad se Boga pogazi. Hrvati su slobodno zatražili i prihvatili krštenje jer su u njemu i po njemu otkrili svoju slobodu, svoju uključenost u ondašnje međunarodne tokove i zbivanja. Prihvatili su blago vjere i ono je tada postalo i trajno ostalo životno povezano s njihovom i našom slobodom, s našim identitetom i dostojanstvom. Tu povezanost kasnije smo izrazili svima nama dobro poznatim geslom: sloboda zlatna i krst časni, od stoljeća sedmog sve do naših branitelja. Tim geslom ponosno priznajemo da su svjetlo milosti i mir Krista uskrsloga ušli i odredili naš osobni, obiteljski i narodni život. I naši su se preci, dolaskom na ove jadranske žale, i osobno i narodno našli pred istim pitanjima koje Crkva i danas postavlja onima koji se opredjeljuju za Isusa Krista. Osobno su pitani: Trpimire, Zvonimire, Krešimire, odričeš li se zla? Vjeruješ li u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga? Potvrdnim odgovorom odricali su se svoga poganskoga i plemenskoga Ja, a obredom krštenja prihvaćani su i prihvaćeni u jedno šire MI, postajali su pripadnici Katoličke crkve i u toj pripadnosti gradili su svoje samostojno MI od drugih priznato i poštivano. Pokrštenjem su Hrvati postali dionici europske svijesti i sloboda, značajan čimbenik njihova promicanja i izgradnje. Braćo i sestre, na blagdan rođenja BDM, na ovom svetom mjestu i izvoru našega MI, mjestu rođenja našega narodnoga i vjerničkoga identiteta, nužno je upitati se: a gdje smo danas? Koliko smo još uvijek MI, i kao društvo i kao Crkva? Nismo li danas ponovno u opasnosti plemenskog – klanskoga mentaliteta i poganskoga barbarstva? Razumljivo, u novim okolnostima na novi način. Zar naše osobno Ja, kroz naglašenu sebičnost i egoizam, relativizam i hedonizam, nije u životnoj opasnosti da prihvati nove idole; zar u Hrvatskoj nisu dosta prisutni znakovi neopoganskoga mentaliteta, čiju okosnicu čini individualističko Ja – meni – mene? Ne zatvaramo li se egoistično i kao pojedinci, ali i kao narod, u, kako netko reče, svoj osobni prostor obojan u plavo, zavaravajući sebe da je tu nebo – raj? Takvo zatvaranje plodi mnogim nedaćama. Dakako, pretjerano je i neprihvatljivo mišljenje onih koji kažu da više nije pitanje kako se suprotstaviti posljedicama egoizma, nepravdi, nasilju, kriminalu, nego da je pravo pitanje hoće li se uopće pravda i zakonitost moći opravdati i obraniti od nasilja i nepravde. U ovoj pretjeranosti ima i zrnce istine. Svakako, teško je graditi društvo i zajedništvo, humano i solidarno, ako se stekne dojam da je u tom društvu nasilje jače od pravde, zlo snažnije od dobra. To je još teže ako smo se pomirili sa sve više rastućim uvjerenjem, koje je daleko od Krista i kršćanstva, da je sve to, i dobro i zlo, na kraju krajeva jednako, da o tome odlučuju samo okolnosti i situacije u kojima se pojedinac i zajednica spletom povijesnih dinamizama nađu. S takvim uvjerenjem, na koje nas mnogi gotovo prisiljavaju, doista se vraćamo poganstvu koje smo kao narod odbacili već u stoljeću sedmom. Rođenjem za kršćanstvo, odricanjem od egoističkoga mentaliteta postali smo kršćani i osposobljeni da živimo i preživimo i kao narod. Vraćanjem tom mentalitetu, koji se jasno očituje konsumističkim ponašanjem, u opasnosti smo da se odcijepimo od kršćanstva, a onda oprostimo i od svoga narodnoga identiteta. Bez zadovoljenja osnovnih životnih potreba, svakomu je to jasno, ne može se živjeti, ali jesu li sve potrebe doista potrebe? Ima li i onih nametnutih i nepotrebnih, onih koje nas neprimjetno zarobljuju i čine slijepima i neosjetljivima na stvarne potrebe, svoje i drugih? Zar nam još do svijesti nije prodrla ona Shakespearova uvijek mudra i suvremena: Što je čovjeku potrebno? Razboritost, a ne potrebe. A zar se može biti razborit bez svijesti o tomu kamo sve vodi!? Isus Krist daje jasan odgovor na to pitanje. Bez njega je čovjek osuđen na poganstvo i barbarstvo. Egoistički mentalitet, onaj koji je u svakodnevnom govoru poznat kao Ja – meni – mene, poništava kršćansko rođenje, a onda plodi ne samo osobno promašenim životom, nego ugrožava brak i obitelj, školu i Crkvu, domovinu i društvo. U ozračju ega koje nije Kristom oplemenjeno ne može biti istinskoga zajedništva, ne može biti slobode i jedinstvenoga MI koje brani drugoga i žrtvuje se za njega. Bez kršćanskih vrjednota – a one su u korijenu humanosti i solidarnosti - lako se može dogoditi da pod istom melodijom, umjesto nacionalne himne Lijepa naša domovino, zapjevamo Lijepa moja parcelo. Od tebe mogu jako dobro živjeti, tebe mogu uvijek prodati, bez obzira komu. Ne beznačajno otkidanje od kršćanskoga i Kristova mentaliteta potvrđuje nam i podatak da je ove godine u Hrvatskoj u prvi razred Osnovne škole upisano 2500 manje prvaša, dakle 150 razreda manje nego prošle godine. Gledajući na rastave brakova, čedomorstva, toliki broj neoženjenih i neudanih, parničenje rodbine i susjeda, mala i uskraćena primanja, nepoštivanje neradne nedjelje, ponižavanje i iskorištavanje drugih..., što možemo drugo reći nego da smo doista u dobroj mjeri pogazili krsni zavjet, da se malo razlikujemo od onih koji ga nikada nisu dali, da pilimo granu na kojoj smo izrasli i stojimo. (...) Marijinim rođenjem, čiji blagdan danas slavimo, Bog je udario temelje novoj, odgovornoj i oslobođenoj slobodi, onoj koja je barem zanimljiva i onima koji Krista ne priznaju. U Marijinoj školi i naš Gospodin Isus, kao dječak, učio je osnovne okvire slobode u Bogu. Započela je nova školska godina. Imamo programe i planove odgoja i obrazovanja naše mladeži. Bilo bi zanimljivo istražiti koliko je u njima prisutna ova Kristova sloboda koja nas je održala sve do danas na ovom prilično trusnom i raznim vjetrovima izloženom području. Škola i njezin odgojno-obrazovni posao, njezino rađanje novih naraštaja bitni je čimbenik svakoga društva, ali ne tako da ju se shvati kao posao nekoga drugoga, za to školovana i plaćena, nego samo tako ako ju se shvati kao posao svih nas: roditelja i nastavnika, učitelja i učenika, medija i estrade, političara i gospodarstvenika, društva i Crkve. Ako kao roditelji, odgojitelji, učitelji, ako kao društvo i Crkva ne uspijemo prenijeti i posvjedočiti našoj mladeži ljudske i kršćanske vrjednote, logiku zdravog razuma Duhom Svetim obogaćenu, guramo svoju djecu i svoje učenike u provaliju poganstva, egoizma i sebičnosti. Ostavljamo ih samo na razini naravnoga rođenja, ne omogućujemo im preporođenje, bez kojega je bilo koja i bilo kakva budućnost upitna. Važno je to naravno rođenje – jer eto slavimo i rođendan Majke Božje – ali i ono je bez preporođenja, bez odricanja od zla i prihvaćanja Isusa Krista, samo dobra baza za ostanak u poganstvu, za dokidanje kulture i civilizacije. Uvjeren sam da nitko od nas ni sebi ni svojoj djeci, ni našoj mladeži ne bi želio slobodu samo nagonski određenu! Za odgovornu i osobnu slobodu ni u kom slučaju nisu dovoljni samo zakoni, zapovijedi, naredbe, odredbe i zabrane. Posljedica takvog pristupa slobodi jesu pretrpani zatvori i umnažanje oblika zarobljenosti. Slobodu se odgaja, pa i zakonima, ali puno više osobnim primjerom. U tom pogledu Marija je prava učiteljica istinske slobode. Shvatila je da Bog raspršuje oholice umišljene, da silne zbacuje s prijestolja a uzvisuje neznatne, da gladne puni dobrima, a bogate otpušta prazne. U toj i takvoj slobodi odgojila je svoga Sina i pripremila ga za djelo spasenja ljudskoga roda koje mu je Otac nebeski povjerio. (...) Obično se misli da su mladi loši i iz dana u dan sve gori. Tako misle i govore oni koji kritiziraju, a ne svjedoče. Istina je, mladi su najosjetljiviji, ali oni žive ono što smo im mi stariji predali. Naša neoslobođena sloboda kod njih se multiplicira, ali isto je tako istina da su mladi najplodniji teren za sjeme pravde, mira, ljubavi i humanosti. Ovogodišnji međunarodni susret mladih u Australiji mediji su početno gledali s nepovjerenjem i ignoriranjem, pa čak i protivljenjem. Možda zato što ovakvi susreti, takav oblik druženja mladih nije po kanonima medija, ne ulazi u njihov okvir i ne čini vijest... Kad je došao na izvor Jadra, kad je primio krštenje i hrvatski narod je postao dionik i čimbenik novoga čovječanstva. To što se onda dogodilo ne bi smjelo ostati u prošlosti. Nikada neću dopustiti da događaj koji je dao smisao mom životu postane prošlost i arheologija, reče za sebe obraćenik Henry Newman. Takav pogled na stvarnost, braćo i sestre, i mi želimo danas i ovdje, pred Majkom Marijom, pred Malom Gospom, početkom novoga čovječanstva, posvjedočiti i za nj se iznova opredijeliti. Obnavljajući svoj krsni savez s Bogom i bližnjima, savez dostojanstva u slobodi djece Božje, sjetimo se, svih naših predaka, svih onih koji su živjeli i nama posvjedočili Kristovu novost, pomolimo se za njih i pogleda uprta prema njima u nebeskoj Crkvi zamolimo Krista i njegovu majku da nas oslobode, da nas rode za smisao života, da to rođenje mognemo slaviti kao svoj drugi rođendan... (cjelovita verzija: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=105582) PS&NB: U svjetlu ove propovijedi možete očekivati i početak današnjeg "smaka svijeta", tj. potragu za "Božjom česticom" koja se "nalazi" u Velikom hadronskom razbijaču. Pokus u LHC-u nije slučajno tempiran na dan uoči famoznog "11. rujna" (a taj nadnevak nije nimalo slučajno izabran za "napad na Ameriku i demokraciju" koji su "izveli" polupismeni i priučeni piloti malih poljoprivrednih letjelica za zaprašivanje krumpira i tikava!)... Pozdrav svima & vidimo se u (vrlom?) novom svijetu (tko preživi - priča, tko preživa - ne priča!). |
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.