Zemlja na koju svakodnevno rose tople majčine riječi: kruh, mlijeko, ljubav, sunce... Zemlja puna dragoga kamenja koje njezini sinovi i kćeri pohranjuju u svoje srce i neće ga prodati ni za sve blago svijeta. Zemlja na kojoj su sve staze blagoslovljeni križni putovi na kojima su oci naši pomagali Isusu nositi križ. Zemlja na kojoj se u podne glazba crkvenih zvona stapa s molitvom očenaša i uznosi k nebu kao pjesma zahvalnica. Zemlja u kojoj u miru počivaju naši najdraži, pokriveni našom molitvom i pjesmom anđela. Zemlja iz koje su naši predci odlazili s tugom i nadom i vraćali se s ljubavlju. Zemlja u kojoj anđeli zorom na njezine otvorene rane polažu kao melem suze jutarnje rose. Zemlja blagdan ljubavi u očima djece, u miru mrtvih, u srcima živih. Tin KOLUMBIĆ ....................................... OBOGATITI DRUGE SVOJOM DUHOVNOM BAŠTINOM IZ PORUKE BISKUPA JEZERINCA ZA BLAGDAN ZAŠTITNICE VOJNOG ORDINARIJATA, DAN POBJEDE I DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, 5. kolovoza 2008. I ove godine u redovitom liturgijskom ciklusu dolazimo do svetkovine naše zaštitnice Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koju slavimo uz državni blagdan Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti. To nam je prigoda da se na trenutak zaustavimo i razmislimo o poruci koju nam ti blagdani žele dati za naš osobni i zajednički život. Krenemo li od povijesnice tih blagdana lako ćemo ustvrditi da je Dan domovinske zahvalnosti i Dan pobjede nastao na temelju žrtve naših branitelja koji su u trenutku agresije na Republiku Hrvatsku bili spremni umrijeti da bi sačuvali dostojanstvo doma i Domovine. Upravo ta njihova spremnost i ta njihova žrtva morale bi u svima nama buditi poštovanje i zahvalnost. Slaveći pobjedu u "Oluji" mi zapravo slavimo sebedarje svih onih koji su sa zanosom ušli u obranu Domovine i time spriječili širenje golemih zala koja su se dogodila na samim počecima agresije. Stoga, ako se danas netko možda pita je li se uopće trebalo braniti, možemo pred cijelim svijetom s punom moralnom odgovornošću reći: ostati po strani u trenutcima kada netko ide na nas s mržnjom i željom da agresivnošću ubije i uništi, da cijelu Hrvatsku pretvori u jedan veliki "Vukovar" i "Škabrnju", značilo bi svojom pasivnošću sudjelovati u tuđem zlu i u tuđem grijehu! I zato sve one koji danas donose "moralne" prosudbe o Domovinskom ratu i o našim braniteljima možemo mirno upitati što su oni učinili da ne dođe do rata, ili što su učinili da agresor ne uništi cijelu Domovinu i da ne bude još više žrtava u Domovinskom ratu! Drugo, što primjećujemo uz ovaj blagdan, jest da su se naši branitelji s početkom agresije na Domovinu poistovjetili sa znakom koji je bio omalovažavan i u društvu a i u Crkvi. U vremenu poslije Koncila o krunici se govorilo s omalovažavanjem, kako je ta molitva zastarjela i kako u našim vremenima moramo tražiti neke nove vidove "komunikacije s Bogom". Ipak, onoga povijesnog listopada 1990. godine, poslije "balvanâ", krunica je postala molitva koja okuplja, znak po kome se raspoznaju oni koji su spremni žrtvovati se za dobro Domovine. Krunica doživljava svoj veliki moralni uspon, moli se po obiteljima, po trgovima, u skloništima, postaje znak ponosa ali i znak raspoznavanja naših branitelja. "Domovinu brane svojim životima naši mladići i muževi, a ima među njima i žena. Ti junaci, prije polaska na bojište, dolaze u Zagrebačku katedralu. U sakristiji katedrale kupuju krunice. Vaši svećenici, kanonici i prebendari, blagoslivlju im krunice, koje oni nose u boj. Fotografije hrvatskih vojnika s krunicama oko vrata obišle su čitav svijet" (iz pisma dr. Franje Tuđmana kardinalu Kuhariću, 24. rujna 1991.). Mi vjerujemo da nam je Gospa pomogla da prekinemo vrtlog zla koji je započeo s agresijom na Republiku Hrvatsku i imao je zadaću uništenje našega naroda. Upravo u toj vjeri Sveta Stolica je odredila da Dan zaštitnice Vojnog ordinarijata u RH bude na dan oslobođenja Knina - 5. kolovoza. Molitva i naše uranjanje u poruku Božje riječi ter nastojanje da je nasljedujemo učinili su da smo mogli zaustaviti rat i okrenuti se izgradnji Domovine a poglavito vrednotâ domoljublja i bogoljublja u miru. U tome, dragi moji vjernici, vidim aktualnost Krunice i danas... Dobili smo pozivnicu za NATO i na putu smo ulaska u veliku obitelj europskih naroda. S čime ćemo ući u to zajedništvo? Što oni od nas očekuju po ulasku u te zajednice? Od nas se očekuje da budemo plodni kao što su bili naši branitelji u obrani Domovine. A gdje su naši branitelji nalazili snagu za obranu, gdje je naš narod nalazio utjehu i snagu u onim teškim vremenima? Znademo odgovor: u Krunici i ljubavi prema našoj nebeskoj Majci. I upravo zato potrebno nam je ponovno otkriti tu vrednotu. Radujem se što naši lurdski hodočasnici dnevno mole deseticu svete Krunice. Molitvom i etičko-moralnom izgradnjom samih sebe na evanđeoskim načelima ostati ćemo dosljedni vrednotama koje su učinile da smo izdržali u svim burama i olujama koje su tijekom povijesti pustošile Lijepu našu, a ujedno ćemo obogatiti Europu i svijet tim kršćanskim blagom za kojim oni možda i ne znajući čeznu. S tim mislima obraćam se svima Vama... sa željom da po ovom crkvenom i državnom blagdanu još jače svjedočimo one vrednote duha koje su dio naše duhovne baštine i kulturne tradicije ter da živeći ih pridonesemo zajedničkom dobru Domovine i svijeta. Sretan vam i blagoslovljen Dan Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta ter Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti! |