DUHOVNA OBNOVA I LAŽNI PROROCI U HRVATSKOJ

25.06.2008., srijeda

GOSPODIN JE JAKOST NARODU SVOME

Iz propovijedi kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog, na misi za Domovinu prigodom Dana državnosti, Zagreb, crkva Sv. Marka, 25. lipnja 2008.

Čitanja: 2 Kr 22,8-13;23,1-3; Mt 7,15-20

Preuzvišeni gospodine Apostolski nuncije i subraćo u svećeništvu,
poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske,
poštovani Predsjedniče Hrvatskoga Sabora,
poštovani Predsjedniče Hrvatske Vlade,
cijenjene dame i gospodo,
braćo i sestre u Kristu!

Danas na Dan državnosti kao vjernici okupili smo se u drevnoj crkvi Sv. Marka na Gornjem gradu kako bismo zahvalili Bogu za darove koje nam je udijelio u zajedništvu vjere, ali i u zajedništvu društvene zajednice Hrvatske države, u kojoj kao kršćani nastojimo živjeti istinu Božje objave, zahvalni za dar Domovine. Zajedno smo oko istoga oltara, da u jednostavnosti i poniznosti osluškujemo Božju Riječ koja je za vjernika siguran temelj dobroga življenja.

U prvome čitanju smo slušali o tome kako je u jeruzalemskome Hramu ponovno nađena Knjiga Ponovljenoga zakona, jedna od pet knjiga koje tvore Petoknjižje, prvih pet knjiga Staroga zavjeta. Ona sadrži Božju riječ kao polazište i temelj svakoga života s Bogom, svakoga smislenog života jednoga naroda. Time se naglašava činjenica koliko je važno u svome životu ponovno naći Boga i njegovu riječ.

U susretu s Božjom riječju kralj Jošija, kralj "vjeran Bogu", kako ga naziva Pismo, zajedno sa svojim narodom obnovio je savez i obećao "da će slijediti Gospodina i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom". U svjetlu Saveza s Bogom mogla je započeti vjerska obnova u Judeji.

Uistinu, za izabrani židovski narod pronalazak jedne svetopisamske knjige bio je poput pronalaska oporuke, dokumenta u kojemu se daju naznake članovima obitelji kako se suočiti s budućnošću, gdje pronaći ohrabrenje i utjehu, kako se nositi s razočaranjima i opasnostima. To je radosni događaj pronalaska povijesti vlastitih izvora. Narod je ponovno osjetio da se Bog brine za sudbinu naroda. Svečani navještaj sklapanja Saveza potiče narod na pomirenje i na obnovljenu vjernost.

I kod nas se u Hrvatskoj u prvim godinama samostalnosti često, ponekad i na neprimjeren i iskrivljen način, govorilo o potrebi "duhovne obnove" naroda i Domovine. S jedne strane tutnjio je rat, politička se nesigurnost osjećala na svakome koraku, ali se, s druge strane, u narodu osjećalo snažno bilo jasnoće i ljepote zajedničkoga cilja. Na toliko se načina moglo osjetiti kako su molitve odisale iskrenošću, briga za najpotrebnije solidarnošću, spremnost na žrtvu nesebičnošću.

Izvanjski gledano, postojale su teške okolnosti, ali je ljepota nacionalnoga ponosa koja drugoga ne ponižava bila zaodjevena u zajedništvo i bliskost te življena u oslonjenosti na Boga. Osjetili smo – iako gorko iskušavani – Božju pomoć u daru slobode koja je bila sve drugo, samo ne lako dobivena. Drugi su nam predviđali i planirali kraj, ruševinu i propast, a Bog je učvršćivao naše korake, pridizao klonule te davao snage i hrabrosti danas gotovo nepoznatim velikim ljudima, posebno hrvatskim braniteljima i raznim dobročiniteljima. Ponekad se nameće pitanje: Jesmo li to zaboravili?

Ma koliko se pokušavala potrošiti i obescijeniti sintagma duhovna obnova, ona nam je i danas potrebna jer nam Bog trajno nudi ponovno pronalaženje njegove Riječi. U svjetlu Božje Riječi može se živjeti radost naroda i sigurnost koja jamči trajnost. Pronaći Riječ i pronaći Boga rađa neizmjernu radost, a kao proročki narod mi, kršćani, znamo da bez Boga te radosti nema.

Bog jest i ostaje vjeran, uvijek. To se isto ne može reći za nas ljude. U pomoć našoj nemoći i nestalnosti Isus pritječe svojom prisutnošću i milošću. Koliko li su samo puta molitva i euharistija bile snaga za žrtvu i opraštanje tijekom ostvarivanja prava hrvatskoga naroda na njegovu neovisnost. No, neovisnost i državnost nisu svrha samima sebi. One su za nas vjernike prostor i ozračje za više dobra, za više Božje prisutnosti i za više ljudskosti. One su milosni dar u kojemu se rađa i započinje Kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira.

Evanđelje pred nas stavlja istinu koja upućuje na pogubnost četiriju laži: laži životne bezbrižnosti, odnosno bavljenja površnošću koja ne uviđa potrebu za žrtvom iz ljubavi, za prepoznavanjem Božje blizine u iskustvu križa i koja, u konačnici, ne računa s Bogom; zatim laži proroštava kratkoga daha i sebičnih interesa; nadalje laži slatkorječivosti koja ne izrasta iz zajedništva s bližnjim te laži koja želi temeljiti život na prolaznome.

Čovjek ispunjen Božjim darom, ne može naviještati sebe, svoje ideje, kako to čine lažni proroci. Prorok je ponajprije povezan s Bogom. On poznaje svu težinu Božjega puta i ne traži načine kako bi se svidio ljudima; on ne obećaje ono što ne može dati, nego samo ono što istinski može ispuniti ljudsko srce.

Isus daje kriterije na temelju kojih se prepoznaje tko je istinski, a tko lažni prorok: "Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati". A koji su to plodovi po kojima se prepoznaje pravi Kristov učenik? Najlakše ih vidimo skupljene u blaženstvima, u opraštanju i ljubavi prema svima, u građenju zajedništva, u davanju bez očekivanja nagrade, u predanoj molitvi. Istinski Isusov učenik, prorok istine ne će prestati donositi rod, jer on ne može činiti drugo, nego biti širitelj Božjih djela.

Puno toga što ne odolijeva vremenu i povijesti, puno toga što biva nametano kao istina, kontrolirano ideologijom i raznim represijama, da bi se opravdala nečija laž i neodgovornost, ne će odoljeti ni pred Božjim sudom. Razumljivo je stoga da se promicatelji takvih plodova trude pokazati da treba živjeti i postupati kao da Boga nema, kao da nije ni potreban, osobito ne u prosudbama o vlastitoj povijesti ili pak budućnosti. A hrvatska nas povijest uči da bi takvo čitanje bilo pogubno i hrvatski bi narod vodilo u nesreću.

Isus nas danas upozorava na opasnost koja dolazi od lažnih proroka, od promicatelja načina života koji je naizgled jednostavniji, ali zapravo odnosi život poput grabežljivoga vuka. S kakvom se samo lakoćom danas nešto prihvaća kao redovito i normalno, a da se uopće nije pitalo ima li to kakve veze s ljubavlju. No, ta privlačnost koju se lako predstavlja kao poželjnu i svima prihvatljivu najčešće u sebi krije sebičnost. Ako je srce prepuno sebičnosti, ne će moći donijeti plodove ljubavi.

U doba rađanja slobodne države Hrvatske iscijeđen je sok žrtve i ljubavi. To ne smijemo zaboraviti. Jednako tako ni danas ne smijemo zanemariti da pritisci ne prestaju i da postoji kušnja za lakoumnim posezanjem za privlačnim rješenjima. Ali s trnja se ne bere grožđe... Neshvatljivo je da se ponekad tako olako u hrvatskome društvu prihvaća logika zabavišta, previđa bitno, stavljaju naglasci na ponude koje ne pitaju o posljedicama.

Ne navješćujući neku svoju ideju, nego Božju istinu, Crkva, kao proročki narod, želeći stvarno dobro svakomu čovjeku, vapi makar i usamljenim glasom da hrvatski narod ne zaboravi što je za njega istinsko dobro. Propitujući i svoje riječi i djela, kao Crkva ne možemo šutjeti. Crkva, koja ne želi nikakvu političku vlast, već samo nastoji sačuvati sebi vlastitu autonomiju te nepristran i respektirajući odnos prema političkoj zajednici i strankama, a u stalnom nastojanju da ostane vjerna Evanđelju, ne može biti neutralna kad je u pitanju kultura života nasuprot kulturi smrti, ljubav nasuprot mržnji, pravda nasuprot nepravdi, poštenje i čestitost nasuprot nepoštenju i pokvarenosti, kad se dovode u pitanje vrjednote s kojima se ne trguje.

Ljubav hrvatskih ljudi prilikom stvaranja Države, obvezuje nas da ne zaboravimo ni duh ni čvrste temelje, ni plodove ni dobro stablo koje je nosilo te plodove. Stoga ne možemo biti ravnodušni pred donošenjem najvažnijih odluka i zakona koji zanemaruju istinu o Bogu i njegovoj riječi; o čovjeku i sebedarju žrtve iz ljubavi. Kada bi se pri donošenju zakona svatko za to odgovoran iskreno zagledao u oči ljudima koji su žrtvovali svoju udobnost, svoje zdravlje, koji su izgarali za druge, za svoju Domovinu; kada bi se razmišljalo o čovjeku koji je stvorenje i koji je pozvan živjeti ljepotu vječnosti, iako je smrtan, a odluke koje donosi sežu u vječnost, zacijelo se ne bi površno bavio nebitnim. Ako se krene drukčijim putem, ako se prihvati dopadljivost lažnim prorocima, lijepe riječi ne će postati djela i dalje će se promicati privid.

Radujemo se svakom pozitivnom napretku naše Domovine, cijenimo svako odgovorno i nesebično zalaganje ljudi na vlasti, prepoznajemo zalaganje odgovornih i napredak Hrvatske na putu prema punom članstvu u EU. Ali nas i žalosti kada se stječe dojam da se u hrvatskom društvu želi graditi i neki podanički mentalitet, kada se pokušavaju nametnuti pritisci pojedinih interesnih skupina s izlikom: to od nas traži Europa. A u biti radi se o laži i manipulaciji hrvatskim građanima. Stoga je potrebno da hrvatski puk dobro upozna europska pitanja, traženja i kretanja.

Dragi vjernici, zahvaljujući danas Bogu, vraćamo se na ishodište s kojim možemo biti ponosni, bez obzira i na plodove koje smo prepoznali kao loše i zbog kojih žalimo. U domovini Hrvatskoj treba stvoriti prostor za očitovanje ponosa koji je izgrađen na ljubavi. Vidimo da nam upravo to toliko puta nedostaje i da nam je to danas posebno potrebno.

Ne smijemo popustiti nasrtaju lažnih proroka koji govore da će nam biti lakše u životu, ako se odričemo svoga, ako svoje zanemarujemo, ako istinu o sebi prepustimo drugima. Ne smijemo sebe obescijeniti niti dopustiti da govor ljudi koji su više desetljeća trovali dobro stablo istine guši oduševljenje hrvatskoga naroda. Plodovi njihovoga stabla bili su razdor i neprijateljstvo, nesloga u nacionalnome tkivu i namjerno izazivanje napetosti, kako se ne bi od njih tražila odgovornost za trulež i nevolje.

Zato su nam važni blagdani, jer oni nas vraćaju na izvornu snagu zajedništva iz koje je nastalo plemenito djelo, dobar plod. Na nama je poziv i obveza da radimo za dobro naše domovine Hrvatske, koje želimo da bude utemeljeno na Božjoj ljubavi. Na tu nakanu molimo i u ovoj svetoj misi. A svima nazočnima i svima koji su povezani s nama putem elektronskih medija čestitam Dan hrvatske državnosti.

................................

- cjelovita propovijed na: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=103977

- 15:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!

DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!

Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko

Free Counters

RADOSNA VIJEST

Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)

Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)

Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)

Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)

Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)

A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)

Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!

(F. S. Collins, Božji jezik)

PSALAM 37

Sudbina pravednika i bezbožnika

Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.

Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.