NEDJELJNO RAZMIŠLJANJE U atmosferi podlijeganja različitim okupacijama na osobnoj i globalnoj razini, među glavnim preokupacijama kršćanskog vjernika u pouskrsnom vremenu trebalo bi da bude preispitivanje koliko, u moru brzo potrošivih i banalnih vijesti, najvažnija vijest – vijest o Isusovu uskrsnuću – ima stvarnoga odraza u njegovu konkretnom životu. Budući da je riječ o temeljnoj novosti, koja svojom senzacionalnošću neizmjerno nadilazi ukupnu globalnu medijski napuhanu spektakularnost, ona nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, a Isusova učenika mora pokrenuti i maksimalno angažirati. Nakon Uskrsnuća više ništa nije isto ter zato nitko više ne može biti isti. Kršćanin više ne može živjeti kao da se Uskrsnuće nije dogodilo. Jer ono je jedinstvena potvrda Isusova naučavanja, uvjerljiv dokaz ispravnosti Njegove orijentacije na putu ostvarenja božanskog plana spasenja čovjeka i uključivanja svih ljudi u evanđeoske asocijacije ter stavljanja izabranih naroda pod spasonosni štit nebeske milosne sigurnosti. Ulaznica je u taj sveti savez sakramenat krštenja. Njegov milosni "pečat" nešto je neusporedivo više od pozivnice na krstitke, jer je jamstvo za cjeloživotno nesmetano "ulaganje" dobrih djela, kojima se na zemlji ostvaruje profit za vječnost. Međutim, Isusov put je sudbina svih Njemu vjernih učenika. Zato kršćanstvo uključuje neizbježan rizik izloženosti terorizmu snaga antievangelizacije, što je Isus jasno najavio: "Ako su mene progonili, i vas će progoniti" (Iv 15,20). Ali prvi je pozdrav Uskrsloga svojim učenicima – "Ne bojte se!" To im je ujedno ohrabrenje prije preuzimanja zadaće da budu globalni navjestitelji najradosnije Vijesti. Koliku snagu u sebi ima Isusova živa riječ i Kruh koji lomi svojim učenicima, najbolje pokazuje slučaj one dvojice kojima se pridružio dok su razočarani Njegovom smrću u kukavnom strahu bježali u Emaus. U tako bijednom raspoloženju nisu ga mogli prepoznati. Pošto im se Isus dao u svojoj riječi – tumačeći im proroštva Pisma koja su davno najavila sve što će s Njim biti – i tako im ugrijao srce, oni su Gospodina prepoznali tek u "lomljenju kruha". Tko zna što bi bilo da je Isus – po uzoru na današnje spotove – umjesto kruha stavio na stol samokres ili nogometnu loptu!? No učenici su se, sada opremljeni najmoćnijim "oružjem", istog trena radosni i bez straha vratili u Jeruzalem (iz kojega su upravo bili pobjegli), želeći braći objaviti najvažniju Vijest! Tako Uskrsnuće postaje ne samo ulaznica u Nebo, nego i pozivnica za NEBO (Nova Evangelizacija Božjom Opremom), kao bitna zadaća kršćanskog svjedočenja. Uskrsli Krist nam trajno dariva svoj život, kako bismo bili svjetlo svijeta i zajedno s Njime uspješno se mogli oduprijeti svim destruktivnim izazovima koji degradiraju i uništavaju čovjeka i čovječanstvo. Snagu za ustrajnost na tome putu daje Božja riječ i Gospodinov lomljeni kruh. Oni nas hrane i jačaju da možemo najvažniju vijest radostno, glasno i jasno javno reći svima: Isus Krist je Spasitelj! On je uskrsnuo! On je živ i ovdje je s nama i za nas! Aleluja! |