SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ - KORIZMENA MEDITACIJA (1) PRVA RIJEČ: "Blaženi krotki, jer će oni baštiniti zemlju." "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Naš je Gospodin započeo svoj javni život na brdu blaženstava opomenom: "Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju." A završio je svoj život na Kalvariji, gdje je tu opomenu na krotkost proveo u djelo: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Kako to posve drugačije zvuči od blaženstava ovoga svijeta. Svijet ne smatra blaženima krotke, nego osvetljive; on ne hvali one koji podmeću i drugi obraz, nego one koji zlo naplaćuju zlim. Svijet ne podiže na prijestolje ponizne, nego borbene. Sada je taj duh nasilja, klasne borbe i stisnute pesti dotjeran do ekstrema, kakvoga svijet još nije vidio. Naš je Gospodin propovijedao blagost, kao naknadu za taj duh borbenosti i kao sredstvo protiv stisnute pesti. Propovijedao je to napose onim značajnim riječima koje se nastavljaju na blaženstva: "Čuli ste da je kazano: oko za oko, zub za zub. A ja vam kažem da se ne opirete zlu. Nego ako te tko udari po desnom obrazu, pruži mu i drugi! Ako se tko hoće s tobom parničiti i košulju ti oduzeti, pusti mu i kabanicu! I ako te tko potjera jednu milju, idi s njime i dvije!... Čuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svoga, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas progone i kleveću, da budete djeca Oca svoga nebeskoga, koji daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima. Jer, ako ljubite samo one koji vas ljube, kakovu ćete plaću imati? Ne čine li to i carinici? I ako pozdravljate samo prijatelje, što osobita činite? Ne čine li to i neznabošci? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski." Ali On nije samo propovijedao blagost, nego i izvršivao. Kad je njegov vlastiti narod dizao kamenje na Njega, nije On nijednoga bacio natrag. Kad su Ga Njegovi sugrađani doveli do ruba pećine, da Ga strovale u ponor, prošao je kroz mnoštvo a da Mu se ništa nije dogodilo. Kad Ga je vojnik udario oboružanom rukom i tako Spasitelju dao već unaprijed oćutjeti stisnutu pest, odgovorio je blago: "Ako sam rekao zlo, dokaži, ako li pravo, zašto me biješ?" Kad su se urotili da Ga ubiju, nije upotrijebio svoju moć da ubije ijednog jedinog od svojih neprijatelja; no na križu dosegla je Njegova blagost vrhunac, kad je molio za one koji su proboli ruke što su hranile svijet, i noge koje su vodile duše na pašu: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Što je dakle ispravno, nasilje ili blagost Kristova? Svijet naziva blagost slabošću, ali on ne poznaje ni posebni smisao ni pravo značenje kršćanske blagosti. Ona se ne može usporediti s kukavštinom ni s mlitavim temperamentom, koji se teško dade uzbuditi. Blagost nije beskičmena pasivnost, koja se dade od svakoga gaziti. Ne, samo onaj je blag tko sam sebe posjeduje i znade se svladati, i zato je plaća blagih posjedovanje. Slabić uopće ne može biti blag, jer se ne može svladavati. Blagost je krjepost koja naše naravne porive za prepirkom, nasiljem i borbom drži pod kontrolom, i zato je ona najbolji i najotmjeniji put za razvijanje vlastite osobnosti. (nastavak slijedi) |