Pokoj vječni daruj, Gospodine, duši njezinoj! I neka joj svijetli tvoja vječna Svjetlost, čiju je blizinu naslućivala! Opet se dogodio strašan zločin! Zgrožen sam šokantnom viješću o ubojstvu Kristine Šušnjara i još uvijek sam u stanju polušoka i mučnom raspoloženju. Najprije zbog toga što se takav zločin uopće dogodio, a potom zato što je počinjen nedaleko od mojega rodnog sela. Od prvoga trenutka, premda su u vijestima navođeni iskrivljeni nazivi svih mjesta u okolici, čim je djevojka nestala osjetio sam užas i smrt i sjetio se pokojne Anđele Bešlić. A čim sam u novinama vidio znak na rakrižju kod kamenoloma gdje je tijelo pronađeno – prošli su me trnci. Jer tuda sam prolazio cijelo djetinjstvo. Sada je sve skupa tužnije i mučnije jer je otkrilo da je ubojica mladić iz susjednog sela, s čijim sam roditeljima išao u školu. I uopće mi nije teško zamisliti koja se strahovita tuga i muka sručila i na njegovu obitelj, to više što mu se oca sjećam kao mirna čovjeka, nesklona ikakvu nasilju. A o tuzi u obitelji Šušnjara nije potrebno ni govoriti. Zapravo, svaka riječ, pa i kršćanska utjeha, zapinje u grlu. Zato mi je, osim molitve u potresenosti, doista teško reći išta suvislo i trijezno. Ipak, ako se ne samo taj posljednji zločin nego i drugi slični razborito sagledaju u kontekstu mentaliteta i duhovnog ozračja koji najsnažnije u javnosti utječu na većinu ljudi, mislim da se - bez obzira na zasad nepoznate motive ubojstva – može reći da je "serijski ubojica još uvijek na slobodi". Anđelin ubojica već je osuđen i u zatvoru je, Kristinin je također već poznat, tako i mnogi drugi... – svi imaju ime i prezime, mediji su sve objavili... Ipak – serijski i masovni ubojica K. S. još uvijek je na slobodi! Sada, čim kažem što mislim, znam da će zvučati pretjeranim i "u mom stilu", ali nisam jedini koji tako razmišlja. Uzročnik mnogih tragedija, s inicijalima K. S., koje policija ni mediji nikada još nisu objavili, nije čovjek, nije osoba... K. S. je - moram citirati kardinala Bozanića – TAMA! To je tama koja nastaje kao posljedica određenog mentaliteta koji je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti... "Riječ je o tami vezanoj uz konačne sudove o životu i smrti, o smislu ljudskoga života, o razlozima postojanja muškaraca i žena na zemlji – ukratko, o gubitku nade u vječni život, najcrnjoj i neprobojnijoj tami za koju Sv. Ivan piše: svjetlo u tami svijetli, i tama ga nije prihvatila!" Ta TAMA je dakle MRAK današnje civilizacije, koji je papa Ivan Pavao II precizno dijagnosticirao kao – KULTURA SMRTI! A inicijali toga "zla" doista su K. S. Taj počinitelj mnogih zala, jasno, nije izravni ubojica, on ni na jednu žrtvu nije podigao ruku! Ali on je neizravni ubojica, i to s prethodnim precizno razrađenim planom. Preciznije rečeno, mnoge žrtve, posebna ubojstva i razbojstva, seksualne perverzije, brojna nasilja i destruktivna ponašanja osobito mladih ljudi... – plodovi su "kulture smrti"! A ona danas, ne samo da nije službeno niti osumnjičena za zločin a kamo li optužena i spriječena – uživa povlašten status u svim "kulturnim i razvijenim zemljama zapadne civilizacije". Zato i nije čudno da je upravo iz toga okružja izišla upozoravajuća knjiga Patricka J. Buchanana SMRT ZAPADA! Jer, dok je u prijašnjim generacijama – pa i u mojemu djetinjstvu, dakle prije nepunih 30-40 godina – auktoritet prema Bogu, roditelju, učitelju i općenito starijemu bio svetinja; dok se poštivanje dostojanstva žene u javnosti nije smjelo dovesti u pitanje; dok su bili jasno i strogo određeni odnosi djece i roditelja, muškarca i žene; dok je (kršćanska) vjera bila u javnom i osobnom životu jak čimbenik; dok je umjesto modnih noviteta ženu resila vrlina čednosti i ostale krjeposti; dok su djeca i mladi kroz strog odgoj u sebi nosili zdrav oprez i prirodan strah od opasnosti... itd., danas je cijeli svijet – svaki grad, pa i najzabitnije selo – postao "seks i grad", pozornica svakog razvrata i nasilja! Muškarac je – kao "novi čovjek" – postao neutaživo posesivan i destruktivno agresivan ako odmah i sada ne može imati ono što poželi – čovjeka ili stvar. Žena je utjecajima "kulture smrti" postala "ravnopravna" i "slobodna". Izloženi stalnom utjecaju "pornokulture" zato muškarci u ženi gledaju samo objekt spolne požude (a ne buduću suprugu i majku), zato djevojke bez straha stopiraju i voze se s bilo kim te osvajaju i proganjaju dečke, zato je dan zamijenjen za noć, mladež gine u prometnim nesrećama najčešće u ranim jutarnjim satima na putu u disko ili na povratku iz njega, poroci ovisnosti - pušenje, drogiranje, spolni razvrat, predbračni odnosi... – postali su potpuno "normalni"...! Hollywood (film i televizija: zimi Big Brother, a ljeti avanture na Zrću...), modna industrija, izbori za Miss&Mistera, pop-rock scena (tj. nesveto antitrojstvo sex-drugs-r'n'r), zapravo kompletna tzv. kultura slobodnog vremena odnosno industrija zabave... sve se to može svesti pod zajednički nazivnik – KULTURA SMRTI. Drugim riječima, malo mračnije, može se reći da se u ta područja ljudske djelatnosti prilično uvukao "Sotonin dim"! A to je očito po novom fenomenu: zločinima u nekoć čistim katoličkim sredinama, koje su njegovale brojne obitelji i bile izvor duhovnih zvanja, a danas to sve polako presušuje! Đavao najradije zamuti čisti izvor! Zato Miljenko Čota iz Trilja kaže: "Ne mogu vjerovati da se u ovom pitomom kraju ovakav zločin može dogoditi", a Jadranka Blažević iz Sinja: "Mislili smo da se nikad više neće ponoviti slučaj Bešlić." Zato smo u začaranom krugu iz kojega mnogi ne vide izlaza. Zato se ljudi u Cetinjskom kraju sa zebnjom pitaju: KOJA JE CURA SLJEDEĆA? Zato je na mjestu upozorenje kardinala Bozanića, jer Biblija upozorava da TMINA zemlju prekriva i MRKLINA narode. Zato mi kršćani ustrajno i uporno predlažemo Riječ Božju te Krista kao Svjetlo i Život za rješenje problema svih mrakova i smrti. Tko se hrani Božjom riječi uspijeva razlikovati duhove i ne može mu se nikakva "GMO-duhovnost" podvaliti kao zdrava hrana. Štoviše, premda se ne mora ničega bojati, takav će (mladi) čovjek biti oprezan u susretu s protagonistima i sadržajima "kulture smrti". Dokle god je ona na slobodi! |