Don Blog

21.12.2007., petak


VELIKI BRAT BEŠKER

Ovaj post je izravan odgovor na kolumnu poštovanog Inoslava Beškera, objavljenu 19. prosinca u Jutarnjem listu, gdje gosp. Bešker svoje umovanje naziva "rimovanje" (želite li znati je li to u svezi s rimom ili Rimom – pitajte Beškera!). Dakle, koga iritiraju moja "prepucavanja" s drugima (ili borba s "virtualnim neprijateljskim vjetrenjačama" – kako netko reče) ili ne zna je li ovo što pišem politika ili teologija – neka ne čita dalje! Jer možda je upravo riječ o "političkoj teologiji", kako je istaknuto u naslovu Beškerova teksta.

Naime, premda je meta I.B.-ove analize papa Benedikt, ja sam (ne osobno, tj. ne moj lik, nego moje djelo/vanje) ispao gotovo glavna kolateralna šteta navedenog "rimovanja". Svejedno je li pritom slučajno ili slučajno namjerno da je meni do ovoga posta prošlo približno vremena koliko i Beškeru da nakon mojega posta o masonima objavi tekst o političkoj teologiji (na temelju eseja koji je objavio prof. Mark Lilla).

Svakako, u tom razmjerno vještom baratanju navodima spomenutog autora, kao mlatačem, naš najpoznatiji "ibeovac" opalio je po navodnom "Papinu napadu na prosvjetiteljstvo, na empirizam Francisa Bacona, zapravo na cjelokupne misaone korijene moderniteta". Kao da je Papa povrijedio Beškerove vjerske svetinje!?

Što je tu dakle sporno? Pa, ključni I.B.-ov argument protiv Pape jest činjenica da je Mark Lilla – pazite ovo – KATOLIK (kao da je to prvi put u povijesti Katoličke crkve da se netko tko se naziva katolikom ne slaže s Papom i kojemu su ljudski zakoni iznad Božjih!)!

Eto, Mark Lilla je (citiram I.B.-a) dakle netko za koga čak ni pukovnik don Kaćunko ne može tvrditi na svome blindiranom blogu da je (sada I.B. citira mene) "unaprijed 'nabrušen' na Crkvu i Papu te da jedva čeka iskrivljeno objaviti sve što dolazi 'iz Rima'". A to se odnosi na I. Beškera.

Potom Bešker, nastavljajući vrlo uvredljivo i neistinito, nehotice i nesvjesno dokazuje da sam (bio) u pravu (to više što je također pokušao usput odvaliti još jednu šamarčinu). Misleći na mene kaže da je "u toga državno-vjerskog službenika strah od dijaloga toliki da ne dopušta ostavljanje komentara nikome koga sam ne pripušta u tor svog jednoumlja, u čemu mu sekundira arogantno anonimni helpdesk@blog.hr, čak i kad 'anđelo' sipa klevete, uvrede i vulgarnosti, plaćene iz državnog proračuna".

Nažalost, ako nije svjesna objeda, tu je majstoru uspješno "pobjegla" metoda diskreditiranja "klasnog neprijatelja", kojom se dugo služio u jednoumlju, jer je siguran da će neupućeni (porezni obveznici) povjerovati njegovim "argumentima" i ugledu. Naime, sve što je naveo jest čista (tj. prljava) izmišljotina, jer mnoštvo je komentara mojih neistomišljenika još uvijek na blogu. A aninimce sam blokirao (kao što to mnogo strože čine svi blogeri) jer su uglavnom nizali uvrede i prostote. Zanimljivo je, međutim, kako je I.B. zaboravio da sam i njega nekoliko puta "pripustio u svoj tor".

Zatim, nisam nikakav pukovnik, nego je moja služba u Ordinarijatu u rangu toga čina. To uopće nije isto, jer mi nemamo američki model (koji su prihvatili npr. Poljaci i Mađari), u kojem i svećenici imaju činove. Zato je važno uočiti tu razliku. Ali gosp. Beškeru je to sporedno, jer on želi "argumentiranu karikaturu".

Na kraju sam ("ja mali, mi veliki" – kako bi rekao Pupačić) završio u od Beškera anatemiziranom moćnom okruženju globalne "političke teologije" koja navodno ugrožava Zapad. A takvu teologiju "zagovaraju i 'nikolajevci' u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, i 'preporođeni kršćani' u waspovskoj Americi, a eto i rimski Papa". Naravno, najveći je problem što oni imaju istomišljenike i među muslimanima. Tako npr. "u Iranu već sada nad demokratski izabranim predsjednikom vrebaju Vrhovni vođa (Maghame Rahbari: Homeini, pa Hamnei) koji u ime Boga, s islamskim juristima, pazi da demokracija ne zglajza u slobodu".

Dakle, čini se da su tu sumnjivi svi oni koji se nastoje ekumenski zbližiti u svojevrsnu "antiantiterorističku koaliciju", svjesni da novopoganska religioznost vodećih "demokratski izabranih" predsjednika te njihovih duhovnika i arhitekata tzv. novog svjetskog poretka bez razlike na zub uzima svu Bogu vjernu Abrahamovu djecu. Posebno su pritom osjetljivi katolici jer njihova "memoria historica" još uvijek na sebi nosi duboke i krvave ožiljke "svetoga trojstva" Francuske revolucije – ne samo navedene navodne slobode, nego i tzv. bratstva i jednakosti (naravno za neke, tj. za izabrane, iluminirane)! Doista, trebamo li i na početku trećeg tisućljeća još i biti zahvalni za jakobinske "korijene moderniteta"?

Na kraju, Beškerov pokušaj poentiranja prikrivenom usporedbom Opusa Dei s nekakvim Velikim bratom, koji "nas (tj. njih; m.op.) gleda iza ugla", a koji bi mogao biti i "malj bezbožnika", ili je znak uznapredovale paranoje ili tek neuspjela duhovitost. Nadam se da je ipak to zadnje te, s napomenom da mi je najiskrenije žao što sam ovim prilogom (da ne ode u zastaru) morao sebi i drugima pokvariti predbožićno ozračje, zaključujem s najboljim božićnim željama bratu u Kristu i vrsnom polemičaru Inoslavu Beškeru.


- 22:54 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.