Nedjeljno razmišljanje Privlačna "nova paradigma" "novodobne" duhovnosti, koja fantazira o 21. stoljeću kao o mirnoj platformi za uživanje novih generacija poput nekadašnje "djece cvijeća", dok na jednoj strani uljuljkuje mase potičući im maštanje o nekoj novoj utopiji, na drugoj ih strani bez predaha šokira "potrebom" očekivanja nekog strašnog terorističkog udara. Na taj način, ostavljajući ljude na "brisanom prostoru" nemoći i nemogućnosti samozaštite, lakše ih može animirati na žrtvovanje čak i osnovnih ljudskih prava "višim ciljevima", u koje se ubraja osobna i globalna sigurnost. U takvom ozračju strah, potisnut ili neprikladno javno ispoljen, ostaje čovjeku jedino "oružje" pred iznenadnom opasnosti, na koju stalno treba biti spreman. Na takve pritiske i stresove posebno su osjetljivi mladi i djeca, u prvom redu oni koji se odgajaju bez stege i izloženi su novopoganskim medijskim sadržajima mraka i beznađa. Osjetljiva mlada bića, "oslobođena" svakog auktoriteta i odgojena na sadržajima koji u svijesti i podsvijesti potiru sposobnost razlikovanja privida od stvarnosti, u kriznim su emotivnim trenutcima spremna izvesti i najgroznije i najšokantnije stvari. I to sve u najobičnijoj spremnosti na šalu! Oko nas se svakodnevno događaju najstrašnija zla, koja snažno potiču na ozbiljnost. Starijima i onima koji bolje poznaju Bibliju često se čini da je "blizu Sudnji dan". Jer je količina strahota obratno proporcionalna duhovnoj spremnosti čovjeka na suprotstvljanje zlu i Zlome. Današnji je čovjek duhovno uspavan i umrtvljen. Spreman je bez ikakve pripreme samo na zabavu i sve što proizvodi ugodu. Na početku Adventa-Došašća čujemo i Isusov zanimljiv govor o spremnosti. On posvješćuje ljudima da će se posljednja vremena dogoditi iznenada - kao u dane Noine prije Općeg potopa, koji je mnoge zatekao na spavanju jer ništa nisu slutili. Isus također potiče na pripravnost te daje dvostruko upozorenje: "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi" (v. Mt 24,37-44). To je spasonosni poziv čovjeku da bude spreman na iznenadne dramatične događaje - u svakom trenutku života. Taj je poziv danas vrlo aktualan jer je, pod utjecajem medijske proizvodnje "neprestane ushićenosti" (P.Bruckner), oštrina duhovnih osjetila suvremenog čovjeka - ozbiljno otupjela (poput tjelesnih čula zasićenih prečestim podražajima). Duhovni i moralni "seizmografi" više ne registriraju nove tektonske poremećaje. Sve je postalo "normalno" pa čovjek prestaje reagirati na zlo u sebi i oko sebe. "Stara" duhovna budnost kao da je potonula u moru novih zabluda pa su i neki kršćani prestali vjerovati da je dvomilenijska povijest "nove Noine lađe" sigurno jamstvo pred poplavama "novoga doba". Današnji "novi" čovjek više se zapravo ničega ne boji – osim straha! Stoga je sve to kršćaninu poticaj na još veću spremnost da ga lažni učitelji ne zavedu i budnost da ga idejni potop ne uništi i ne odnese. Pozorno prateći trendove na globalnoj duhovnoj pozornici, i sebe i svoju braću kršćani trebaju poticati na hitno postavljanje jednog bitnog pitanja: "Jesmo li pripravni ostati vjerni ako čovječanstvo nastavi u svom hodu prema tami posljednjih vremena?" (M.O'Brien). Osim što ima najuzvišeniju zadaću biti svjetlo svijeta te životom i riječju svjedočiti da je Bog ljubav koja se očitovala u Isusu Kristu, kršćanin mora u današnjem mentalitetu "diktature relativizma" biti svima izazov i poticaj za izlaženje iz plićaka "ideologije prosjeka". Premda suvremeni čovjek nerado razmišlja o "posljednjim stvarima", razboritost nas potiče da čak i u najsigurnijim okolnostima i trenutcima valja imati na umu da će svaka duša definitivno u trenutku smrti doživjeti svoju osobnu 'apokalipsu' (otkrivenje). Zato valja ozbiljno uzeti prvu adventsku po(r)uku: Ništa vas ne smije iznenaditi - budite pripravni! PS&NB: Upravo mi je stigla sms-poruka p. Luke Rađe: "BDIJTE jer advent je, započinje tzv. godina A, Božić se ozbiljno približava, probudimo se. Koliko se sjećam pričao sam ljudima da zamisle: sanjaju da prema njima trči vuk spreman da ih pojede, okrenu se na drugu stranu, kad ono lav hoće da ih proguta, okrenu se opet: razjareni tigar hoće da ih pojede. Pitao sam ljude što učiniti? A jedno dijete mi je kriknulo: PROBUDI SE! |