Obećao sam (onima koje to zanima) da ću "nastaviti priču" o našemu famoznom tzv. debaklu u Cardiffu. To činim prenošenjem teksta vrsnog analitičara Ive Jakovljevića (Novi list, 19.4.2007.), koji svakoga četvrtka piše kolumnu u tome listu. Čovjek vrlo trijezno, razborito, hladno, objektivno i utemeljeno razgrće medijski zastor i čitatelja vodi svojim razmišljanjem iza maglenih kulisa i dimnih oblaka onoga što se (na)meće u prvi plan. To je poticaj da u svojim razmišljanjima o dnevnim zbivanjima, poglavito na polju politike, gospodarstva & comp., ako hoćemo išta razumjeti, svakako uzmemo u obzir geopolitiku i geostrategiju. Jer samo tom formulom može se riješiti zagonetka odnosno odgovoriti na pitanje: Zašto su autsajderskoj Poljskoj i Ukrajini vrhovi UEFA-e dodijelili čast da 2012. budu domaćice Europskoga prvenstva u nogometu, a ne medijski (i nogometno-mafijaški) favoriziranoj Italiji, ili sportsko-turistički vrlo atraktivnoj kombinaciji Mađarske i Hrvatske (s okusom 1102.)? "U poplavi prvih, vrućih tumačenja najviše ih je koje iskazuju čuđenje odlukom Izvršnog odbora UEFA-e, kao da je ta vrsta izbora stvar nekontroliranog hira neke smušene skupine navijača. Zatim slijede biser-tumačenja, poput jučerašnjeg glasnog razmišljanja Antuna Vrdoljaka, velemajstora režije i člana Međunarodnog olimpijskog odbora, u našem listu, da ne može vjerovati, da će odluku donijeti politika, nego će tobože prevagnuti hrvatske prirodne ljepote i mađarski papreni gulaš. Brojna su slična tumačenja tog izbora, od psiholoških do čisto nogometnih, ali nitko da javno kaže da je spomenuta odluka već bila donesena u vodećim ložama Pariza i Londona (u kojima se okupljaju najmoćniji ljudi globaliziranog, zapadnog kapitala), s ciljem da se preko nogometne poluge u idućim godinama, u interesu velikih zapadnih kompanija, mega-banaka i NATO-a osvoji bar polovina Ukrajine (ona, navodno prozapadna, do Dnjepra) i tako ekonomski i sigurnosno stigne, doslovce, Rusiji pod prozore. ŠTO JE "UEFA" Euro 2012. je, tvrdim, zapadna kvaka za osvajanje Ukrajine: nogometom, marketingom, civilnim udrugama, korupcijom na najvišoj razini, medijima, kapitalom i – zatreba li – ograničenim ratom. Suvremeni vrhunski nogomet više nije sport, nego najmoćnija marketinška poluga globaliziranog kapitala. Pobjednici na kandidaturama za domaćine velikih prvenstava dogovaraju se i potiču unaprijed, a formalne odluke donose "šminkeri", koji ni o čemu ne odlučuju stvarno i samostalno. Velika, europska i svjetska prvenstva se ne organiziraju da bi se pomoglo domaćinima, nego da bi se na odabranim terenima obogatili gospodari globaliziranog kapitala, izravno pa posredno, i u prvi mah, pa na dulji rok. Italija će u toj velikoj igri svoj poraz naplatiti na drugom mjestu, za početak, poslovno, možda baš u Ukrajini, a Hrvatska i Mađarska mogu u svojim zrcalima gledati kako izgledaju pravi autsajderi, uglavnom već preuzeti od globaliziranog kapitala te stoga više-manje nevažni kandidati za bilo što. Domaćice-blizanke tog Eura 2012. bit će, dakle, Poljska i Ukrajina, dvije susjedne zemlje, koje povezuje zajednička, vrlo dramatična, pa i tragična povijest, ali i nova, još pomalo zamagljena budućnost. Poljska je najveća od novih istočnoeuropskih članica Europske unije, zemlja umočena u iračko ratište, ali i društvo s najvećim nezadovoljstvom zbog prvih posljedica priključivanja Uniji i NATO-u. Ukrajina je zadnja istočnoeuropska zemlja na zapadnom putu na istok, strateški – vojno i naftovodno, pa i poljoprivredno – izuzetno važan teren između Europske unije i NATO-a te Rusije. Sastoji se, kažu zapadni i ruski analitičari, od prozapadnog i proruskog dijela, koji su to povijesno, psihološki, politički i demografski, između kojih teče Dnjepar. Narančastom revolucijom iz 2004. utvrđena je ta crta kao minimum zapadnih, ali i ruskih interesa u Ukrajini. Dok je sve do 24. kolovoza 1991. bila u SSSR-u, Ukrajina je bila njegova najrazvijenija članica, "žitnica SSSR-a". Dalekometne rakete, koje Amerika i NATO namjeravaju postaviti u Češkoj i Poljskoj, tumačeći to strateškom obranom od muslimanskog terorizma, zapravo će služiti osvajanju Ukrajine, barem do Dnjepra, a u slučaju mirnodopskog razvoja događaja, dugoročnom nadmetanju s Rusijom kao novom energetskom, i starom nuklearnom silom. ŠTO JE NOGOMET A nogomet? Ne samo da više nije sport, niti najvažnija sporedna stvar na svijetu, nego je prvorazredna meta globaliziranog biznisa: nogometni se profiti samo na prvi pogled ubiru ulaznicama na stadione, reklamama po stadionima, TV-reklamama u globalnoj mreži ili sponzorskim obvezama vodećih nogometaša. Nogomet je usisač, kojim se globaliziraju nacionalne kulture malih zemalja, a još više njihova nacionalna tržišta. Nakon odluke o domaćinstvu Eura 2012, Ukrajina će dobivati ponude za čvrsto povezivanje s Europskom unijom i NATO-om, dok će – preko privatizacije državnih kompanija ili preprodaje tajkuniziranih tvrtki – velike zapadne kompanije i banke nadirati sa svih strana. Preko Ukrajine idu i važni krakovi ruskih naftovoda i plinovoda u smjerovima sjeverne, srednje i južne Evrope, pa će njezino "pozapadnjivanje", među ostalim i pomoću nogometa, ojačati zapadne pregovaračke adute u poslovima s Rusijom. Budući da će Euro 2012. u Ukrajini biti tek za pet godina, valja očekivati da će na temelju te vremenske poluge u idućih pet godina Zapad intenzivirati pritisak za preuzimanje gospodarskih i sigurnosnih potencijala te zemlje. Ostaje otvorenim pitanje: treba li zbog prihvaćene kandidature za Euro 2012. Ukrajina išta slaviti? |