U tjednu Gospodinove muke na poseban smo način proslavili velike tajne sv. Trodnevlja: Večeru Gospodnju u Vel. Četvrtak i Muku Gospodnju na Vel. Petak, a u vazmenom bdjenju, kroz vrlo znakovite obrede i živu Božju riječ, doživjeli smo Gospodinovo uskrsnuće. Uskrsnuće! U hrvatskom jeziku zvuči kao - svanuće. Te dvije različite riječi naizgled povezuje samo rima. Ali ima među njima i jača veza. Jeste li ikada razmišljali, kad se kaže USKRS - što to znači i otkud dolazi ta riječ? USKRSNUĆE kao pojam općenito se povezuje s kršćanskom baštinom, tj. s Isusovim ustajanjem iz groba treći dan nakon smrti. Otud su i sva njegova prenesena značenja. Ipak, korijen te riječi otkriva njezin izvorni smisao. A on je skriven u sveslavenskoj i prahrvatskoj riječi KRIJES odnosno kres (iskra, vatra). U vjeri naših starih predaka, prije pokrštenja, ta je riječ označavala trenutak kad u proljeće "sunce oživljuje", tj. postaje ljetno. Otud je pokršćanjeno uz-kres, u starocrkvenoslavenskom jeziku dobilo glagole uskrisiti i uskrsnuti = oživjeti, biti živ! Dakle, za nas kršćane to ima ovo značenje: iz mrtvoga i hladnoga groba, u koji je bilo na Vel. Petak pokopano Isusovo tijelo, u nedjeljno je jutro bljesnula iskra novoga života. Nebeski je Otac Isusa oživio i On je - nakon što ga je tri dana zaklanjao oblak smrti - nama bljesnuo kao Sunce. Dakle, događajem Isusova uskrsnuća nama je, u duhovnom smislu, svanuo novi dan. Međutim, posljednji sati Isusova života nisu nagovješćivali nikakav obrat. Osobito onima koji su Isusa cijenili i voljeli, pretvorili su se u više od muke, kao što su i Njemu bili više od agonije. Trenuci poslije Isusova smaknuća na Golgoti trajali su njegovim učenicima kao vječnost i bili ispunjeni beznađem, očajem, mrakom, smrću, strahom, razočaranjem, bijegom. Ali pojavljivanjem Uskrsnuloga, u apostolima se, kad su se uvjerili da je doista živ, dogodio pravi duhovni - preustroj, velika preobrazba, temeljna tranzicija! Potpuno su prihvatili Isusove standarde. Nestalo je i želje za "uspostavom kraljevstva" i oslobađanjem od rimskih integracija. Također, sjetili su se da Isus čak ni u najkritičnijem trenutku predsmrtne agonije nije podlegao kušnji odustajanja, da ni razapet nije prihvatio "ponudu" i ucjenu svojih tužitelja i ružitelja da "siđe s križa pa će mu vjerovati", tj. skinuti mu optužnicu i dati pozivnicu. Apostoli su razumjeli da je imalo smisla to što je Isus ostao visjeti na križu, naizgled beznadan. I baš zato je trećega dana "izvisila" sva sigurnost i nada onih koji su na Veliki petak mislili da su našli "konačno rješenje" problema Isusova trogodišnjeg "terorizma". Isusovi učenici shvatili su da je čak dobro i spasonosno što su i oni zajedno s Njim bili optuženi za "udruženi zločinački pothvat"! Ta najveća tajna i temelj kršćanske vjere ima svoje odraze na osobni život svakog Isusova učenika - pojedinačno i zajednički, tj. na osobnoj, obiteljskoj, crkvenoj i narodnoj razini. Konkretno - teško je reći da je zanimljivo, ali je bolno aktualno - kao mnogo puta u svojoj povijesti, mi smo - kao narod - i uoči ovoga Uskrsa ponovno doživjeli strašnu staru optužnicu. Sada političari, pravnici i ostali stručnjaci razbijaju glavu kako tzv. međunarodnom sudu pravde dokazati da naša želja za slobodom nije bila - zločinački pothvat! Paralelno s tim tsunamijem izvana svjedoci smo kako se u medijima Crkvi stalno predbacuje da želi upravljati cijelim društvom i svima nametnuti svoje zakone itd. Zato, prije nego se očitujemo o tome - što je veoma potrebno, jer u ovom slučaju šutnja je teški grijeh propustom - valja promisliti, tj. potaknuti druge da promisle: - ako mirno želimo da cijelim svijetom zavlada Isusova Radosna vijest... - ako za obitelji tražimo svetu nedjelju kao dan molitve i odmora duše i tijela... - ako želimo našu djecu odgajati kao zdrave i uravnotežene osobnosti... - ako nastojimo mlade zaštititi od spolnih nastranosti i svih ovisnosti... - ako kršćanski roditelji žele da im djeca uče vjeronauk u školi... - ako želimo da nam tv i drugi mediji ne truju dušu duhovnim smećem... - ako želimo njegovati svoju vjersku i nacionalnu baštinu i identitet... itd. ... promislimo i recimo: je li to - zločinački pothvat?! Veliki hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević poetski je izrazio biblijsku istinu da ne može nikad biti bez Golgote uskrsnuća! Ali đavao nam stalno - kao nekakav karikirani i naopako okrenuti "pjesnik" - nudi onaj isti recept kojim je prevario naše Praroditelje - da ćemo "biti bogovi" ako njega poslušamo, odnosno da i bez Isusa ima uskrsnuća te da ćemo bez kršćanskog morala lakše i ugodnije živjeti! Realan i razborit kršćanin ne smije se dati zavarati. Kao i davno svojemu narodu u SZ, Bog i nama danas o Uskrsnuću svoga Sina AD 2007., nudi samo alternativu: "Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo" (Pnz 30,19-20). Također, vrlo su znakovite - i za nas danas - Isusove česte riječi apostolima nakon uskrsnuća: "Ne bojte se!" Ali, dobili su i poslanje. Na čelu s Petrom dao im je nalog: "Izvezi na pučinu!" To je poslanje naviještanja Uskrsnuća i cjelovite evanđeoske Radosti cijelom "globalnom selu", shvaćenu kao morska pučina. Međutim, to je zapovijed također svim Isusovim učenicima, dakle i nama (a stihosklepana glasi): Uđite sad u lađu, dignite sidra i jedra, složno zaveslajte svi, a lica nek su vam vedra! Dakle, zadaća je kršćanina da s najvećim optimizmom izvesla u život te hrabro jedri i kad globalni obzori ne izgledaju bolje nego Isusovim učenicima u trenutcima između Golgote i Uskrsnog jutra. Ali, zapravo, i svi drugi ljudi imaju samo dvije mogućnosti: pasti u očaj i defetizam zbog nemoći da utječu na promjenu (odnosno fatalistički se utopiti u ovisničkom moru instant-užitaka) ili pak prihvatiti Isusov Križ kao tajnovito smislen način prevladavanja krize i rješavanja problema. Kršćanski pak vjernik ima veliko i odgovorno poslanje: radosno pokazati svima da se s Isusom Kristom uvijek može reći i doživjeti – Sretan Uskrs, aleluja! |