Don Blog

16.03.2007., petak


Sveti Patrik (irski) ili skoro pa trik (britanski)?
Među svim pićima, koja će večeras i ovoga vikenda u potocima teći diljem svijeta, bit će pivo, a od piva razna irska piva, među kojima će možda rekorder biti - guinness. Zašto? Zato što Irci slave svojega svetog zaštitnika - Patrika, kojega svojim starim keltskim jezikom zovu Padraig. Nažalost, brojna ta slavlja, u kojima crkve zamjenjuju pubovi, pretvorena u najobičnije (antikorizmeno) ludovanje i neumjereno pivopijanje, imaju veze sa Sv. Patrikom jednako koliko i suvremeno marketinško Valentinovo s nekadašnjim svećenikom Sv. Valentinom. Možda bi dublja analiza fenomena pokazala da suvremena religiozna novopoganština odnosno novopoganska parareligioznost dokazuju da je "anima humana naturaliter religiosa" (filozofska misao iz prvih stoljeća da je ljudska duša po prirodi religiozna). Ili činjenicu da, slikovito rečeno, čovjeku koji kroz vrata istjera Boga i vjeru, kroz prozor se uvuče praznovjerje, magija ili kvazireligioznost. Svakako, u tom je kontekstu korisno čuti misao velikog Augustina: "Hvaliti te (Gospodine) želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi" (ISPOVIJESTI, 1,1).
Međutim, možda će netko pitati, čime sve dosad rečeno opravdava provokativan naslov s više značenja? Kakve veze (osim navedenog) imaju pivo i Patrik, osim što je nekima nacionalni blagdan povod za razulareno tulumarenje? To i mene zanima. U katoličkom kalendaru 17. ožujka stoji spomendan Sv. Patrika (s dodatkom narodnih imena Domagoj i Hrvatin). Ali s tim svecem vezana je jedna velika zanimljivost - posebno kad se ima na umu duga i krvava sukobljenost Irske i Britanije (imperijalni razlozi jačega manje-više su poznati). Zapravo bi se moglo reći da je riječ više nego o paradoksu ili čak apsurdu (ako se ne gleda kršćanski). Naime, većina današnjih (ne)kršćana misli da je Sv. Patrik - rođeni Irac, jer je njegov spomendan irski nacionalni blagdan i praznik. Ali ista većina (možda među takvima ima i Iraca) ne zna da je Patrik oko 385. godine rođen u Velikoj Britaniji. A to je - u današnjim političkim okolnostima (oprostite na usporedbi!) - kao da je npr. naš blaženi kardinal Alojzije Stepinac rodom iz Karađorđeva!
Zanimljiv je i Patrikov put od mladosti do svetosti. Njega su u 16-oj godini zarobili irski gusari te u Irskoj prodali kao roba. Tamo je postao čuvar ovaca, ali i "izgubljena ovca" koja se nakon raskalašene mladosti vratila Bogu. Poslije je bio čudesno oslobođen i vratio se u domovinu. Jedne je noći usnio neobičan san: Irci, koji su tada bili u većini pogani, zvali su ga k sebi da ih pouči u kršćanskoj vjeri. Patrik je o tome snu ozbiljno razmišljao, molio se i došao do uvjerenja da ga sam Bog zove natrag u Irsku u misije. Otputovao je u Galiju te u gradu Auxerreu (mislim da su oni jednom pobijedili Dinama u Maksimiru?) počeo studirati i postao svećenik pa potom biskup za službu u Irskoj. Imao je moć vješte komunikacije i uspješna uvjeravanja pa je čudesno obraćao kraljeve i puk. Uveo je monaštvo i najzaslužniji je za procvat kršćanstva i organizaciju crkvenog života u Irskoj. Ali znao je i trpjeti progone i klevete, pa i zatvor, jer su druidi - stari keltski svećenici pružali otpor Evanđelju. Premda je želio da još jednom vidi svoju domovinu Britaniju i posjeti svoju duhovnu kolijevku Galiju, Božja je volja bila da se to ne ostvari. Dragocjene podatke o svome životu ostavio je u spisu "Ispovijest". Umro je na glasu svetosti u Irskoj kod grada Downa 461. godine, zahvalan Bogu što je mnoge narode duhovno preporodio.
Dakle, na koncu se može reći: kakvo čudo, kakav (britanski, irski ili Božji?) "trik" (!) - Patrik je postao biskup i svetac u zemlji svoga ropstva! Uz čestitku Ircima za njihov nacionalni i crkveni blagdan, ističem da je to još jedna gotovo nevjerojatna, fantastična, ali vrlo zanimljiva i poučna stvarna životna priča. Zapravo, to je čudo "kršćanske globalizacije" već u 5. stoljeću! To je još jedan dokaz da, unatoč ljudskim slabostima i ranama Crkve, samo Evanđelje može pomiriti ljudski nepomirljivo. Odnosno, kako po Mateju (19,25) Isus reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće." Svojevrsno objašnjenje toga čuda dao je i Sv. Pavao (Rim 8,28): "Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube." A (k)od njega imamo i poticaj da čeznemo za višim darima! Njime nas uvodi u Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13) riječima: "Evo vam puta najizvrsnijega!"
- 22:54 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.