...ZAHVALNOST...
slika: digital artist
poslano na 4. natječaj duhovno – religioznog stvaralaštva
„Vrelo nadahnuća“ 2016. radio-Ludbreg, za 1. KRATKE KNJIŽEVNE VRSTE i 2. GLAZBENI URADAK
te dobivena e-mail poruka: "Poštovana, Vaš rad uvršten je u zbornik "Vrelo nadahnuća 2016." . Očekujemo Vas u Ludbregu."
Na čemu sam zahvalna
u ova vremena sadašnja i davna?
Zahvalna sam za sva iskustva slavna,
zahvalna sam za život koji živim
za svu ljepotu kojoj se divim,
zahvalna sam na zdravlju svoje obitelji
na odgoju koji su mi pružili roditelji.
Zahvalna sam na ženskoj slobodi
intuiciji što me prema ispravnosti vodi,
zahvalna sam na mudrosti što mi se otkrivala
i za sva iskustva koja sam živjela.
Zahvalna sam na praktičnom znanju,
na krovu nad glavom i svom imanju,
zahvalna sam što živim ljubav
i za znanje, kako ostati prav i zdrav.
Zahvalna sam na partneru i djeci
molitvama koje su mi uslišili sveci,
tako mi Boga moga
još sam zahvalna na mnogo toga.
MOJA NOVA KNJIGA "MOJE VRLINE"
27.8.2016.
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-78-9
RAJSKE PTICE
Rajske ptice petsto ljeta žive,
a onda same sebe spaljuju žive,
da bi se iz pepela ponovo rodile
i ispravniji ljudski život vodile.
Rajske ptice šire svoja krila,
da bi ljudska stvarnost plemenitija bila
u kojoj će savjest u svakog da vlada
do potpunog unutarnjeg sklada.
''Nova knjiga na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Drago nam je da vas možemo obavijestiti da je na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
objavljena još jedna nova digitalna knjiga.
Digitalnu knjigu
"Moje vrline", Anđe Jotanović,
predstaviti ćemo vam uz pomoć najave knjige:
OSVRT NA ZBIRKU ”MOJE VRLINE” PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ
''Na ovom globusu, starijem od našeg postojanja, gori još uvijek to mjesto gdje stojimo i pitam se i sama, mogu li dva oka jednako gledati, mogu li dvije duše isto sanjati, može li to jedno biti na suprotnim polaritetima kaleidoskopne svjetlosti?
Ne znam... ostaju prazni odgovori bez pitanja i to malo srce bačeno u tišinu noći...izvana mir, unutra nemir.
Gdje nam je dom, tamo gdje spavamo, gdje se budimo, gdje živimo?
Možda, svjedoci kažu da je tako.
Duša luta od znaka do znaka, od daha do daha i tako traje... u nama je tako, razmišljamo o tome, kako je želja, kad se ostvari... nebitna.
Čemu onda toliko želja, radi trijumfa ostvarenja? Vjerojatno..to je kratkotrajan trenutak i opet sve ide u krug, dolazi duga osamljenost u sebi, čekamo gosta koji neće doći...
Gledamo pun Mjesec na nebu, okomito postavljen točno iznad svijesti što se bori sa onim nesvjesnim u sebi, pijemo hladnu vodu, kapljice ne donose mir, radost je podijeljena pa u romboidnom obliku zauzima moć spoznaje...
Gdje nam je dom, tamo gdje živimo, dišemo, sanjamo, spavamo?
Možda, svjedoci kažu da je tako... kad ćemo se uvjeriti, možda kad otvorimo oči srca?
Kamen i pijesak...
Izvor, iz kojeg teče bistra voda, ne gubi se u pijesku..."
Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 12.8.2016.
Onako usput ćemo spomenuti da je knjiga "Moje vrline", Anđe Jotanović, dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic5.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Kontakt:
Mobilni telefon: 095 / 853-03-40
OBJAVLJENE KNJIGE
“SAMORAZVOJ I ILUZIJA”, 2009.
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-0-9
“SAMORAZVOJ I SNOVI”, 2012.
Cip – Katalogizacija u publikaciji Rijeka
Sveučilišna knjižnica Rijeka
UDK 159.923.32:2
''SAM SVOJ KREATOR'', 2014.
ISBN kod NSK RH 978-953-5601-2-33
"KAD DUŠA PROGOVORI" 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
REIZDANJE:
SAM SVOJ KREATOR
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php
ISBN 978-953-8100-05-5
MUDROST I MOĆ DUŠE
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
PRIRUČNIK ZA REKONSTRUKCIJU PODSVIJESTI
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic4.php
ISBN 978-953-8100-36-9
MOJE VRLINE
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic5.php
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-78-9
ŠTO JE SMISAO ŽIVOTA?...
Što je smisao života???.....odgovora nema.
Još jednom, sada nevoljno, otvori vrata više škole i njezinih učionica ovo sad mlado ljudsko biće. Biće? Zar više nisam Duša? Ipak je znanje uzelo maha. Ja sam ljudsko biće. Znam tko sam i kuda idem, a nauk ću dobiti u višoj školi. Sada mi je mnogo lakše, nešto se ipak pokrenulo. Ma koliko škola zaokupljala njenu maštu, nešto jače žudi za sjedinjenjem. Mnoštvo se proširuje, a jedinka još uvijek sama sa svojom čežnjom o ravnopravnosti očekuje ispunjenje svog sna. U očekivanju prođe i vrijeme više škole.
„Sada si slobodna i sposobna“ rekoše joj učitelji „da sama nastaviš sa svojim razvojem.“
Izašavši iz školskih klupa odahnu Duša, mlado biće, snom uspješnog pravednika. No tek što izađe iz učionice okrenu se sa žaljenjem i nespokojem, kao da je izgubila, a ne našla još jedan dio sebe. Kuda ću sad? upita se. O da, znam, idem roditeljima pokazati što sam sve naučila i kakve sam ocjene za to znanje dobila.
Otvori vrata roditeljskog doma i pokaza svoju svjedodžbu. Roditelji je sa zadovoljstvom i olakšanjem dočekaše raširenih ruku, gotovo ni ne pogledavši njezinu svjedodžbu i kao usput je podsjetiše: „Sada si sposobna samostalno živjeti. Traži posao, traži stan, udaj se.“
„Ali ja želim biti slobodna,“ odgovori Duša, a tek u mislima spozna stvarnost: Ne znam kamo ću ići, a i koga ću naći da me voli, kad me i vi od sebe tjerate. Vječno pitanje o tome otkud dolazi, ovaj put, u šoku, nije ni postavila. S obzirom da nije željela razočarati svoje roditelje prvom prilikom ode potražiti posao. S naučenim znanjem vrlo brzo shvati da nikoga za njeno znanje nije briga.
„Nemaš iskustva“ rekoše joj kao odgovor na njene argumente da se i te kako potrudila usvojiti znanje radnih sposobnosti.
Kako da ga usvojim ako mi ne date priliku da pokažem što znam? pomisli Duša. Zbog straha da joj neće nikako pružiti priliku za rad ako to glasno izgovori, ostavi riječi neizrečene. Toliko je naučila – pametno je ne govoriti izravno svoje mišljenje nadređenima. Neizravno, požalit će se na njihovo ponašanje svakome tko bude s njom komunicirao o istom ili sličnom iskustvu. Takvo ponašanje nije očekivala. Tek razočaranje silno obuze njeno biće. Prve brige o samostalnom preživljavanju zaokupiše njene misli. Strah, nemir, nezadovoljstvo, tjeskoba, tuga, neprihvaćanje, nepovjerenje, samoća, postadoše njezini stalni suputnici. Što ću sad? – ja nisam ono što jesam. Nitko joj školu ne priznaje, tek je papir bijeli svjedok njene vrijednosti, a inspiracija koja ju je vodila da uspije u svom zvanju usahnu bez povratka. Ne, to ne može biti tako, snagom razuma ustanovi te poče kucati na sva moguća vrata tražeći pozitivne odgovore koji će je odvesti u samostalnost. No razum tu ne igra nikakvu ulogu, pozitivni odgovori izostadoše. U povjerenju rekoše joj šapatom: „Traži vezu, bez veze teško ćeš se uspjeti zaposliti.“ Vezu? Zar veza za posao nije moja svjedodžba? Suze nijeme ljutnje orosiše joj kapke.
U neprilici da je tko ne vidi kako plače i koliko je nesretna – ta ona je odrasla osoba, nije više dijete – brzo ih obrisa dok se s bolom prisjećala hladnih učionica i često osobnim životom opterećenih roditelja i učitelja. Nikome od nih ne mogu vjerovati! Kako sam usvojila ovakvo nepovjerenje?
Koga mogu naći kao vezu za posao? u očaju se upita. Tražeći vezu i iščekujući ostvarenje praznih obećanja prošlo je nekoliko godina – još jednu školu mogla je završiti – i konačno nađe zaposlenje, ali ne ono za koje se osposobljavala. Posao ima, ali od te zarade ne može podmiriti troškove života, a kamo li krenuti na put samostalnosti i slobode. Ono zvanje za koje je učila pade u zaborav, njen entuzijazam i volja za daljnjim učenjem i napredovanjem u prah i pepeo se pretvoriše, a stalno nezadovoljstvo zavlada njenim životom.
Žudnja za ispunjenjem i ljubavi postade tako silna da izgubi kompas svog života u podređivanju, roditeljima, učiteljima, okolini, poslodavcima, društvenim zbivanjima. Zakulisne igre njihove nebrige ne dozvoliše joj da odraste. U njoj ostade nemirno, nezadovoljno, nesigurno, tužno, prestrašeno dijete, željno ljubavi, tolerancije, mudrosti, hrabrosti, pravednosti, moralnosti, poštenja, vjere, prihvaćanja, povjerenja, poštovanja, iskrenosti, odgovornosti... Nada u bolje sutra usahnu u Duši mladog bića.
U takvom raspoloženju poče tražiti svoj krov nad glavom. Shvati brzo da sa svojim prihodima ni to bez pomoći ne može ostvariti. U svojoj najbližoj okolini poče tražiti partnera koji će joj pomoći. Više u sebi nema ni žudnje, a kamo li ljubavi. Ljubav je, ako je ikad i postojala, odavno poništena, satrvena, pogažena, ubijena. Nije ni dobila šansu da se kroz život ikako iskaže, a kamoli da se veličanstveno dokaže. Ostala je samo čežnja za samostalnošću, želja da se makne od svih onih koji joj riječima tvrde da je vole dok djelima pokazuju nešto sasvim drugo. Ima li ikoga na ovom svijetu da ovu ogorčenost i nezadovoljstvo s mene skine? postavi si pitanje. U tom zamišljenom lutanju podiže pogled i u šoku stade. Nevjerojatan osjećaj nesigurnosti presiječe je, lice joj se zacrveni, noge joj zaklecaše, srce nemirno zakuca u grudima, oči zaiskriše novim sjajem. Jedan usamljeni dečko zainteresirano je gleda. Tek što su se oči srele, Duša je pala u novo ropstvo. Osluhnu svoje biće i zaključi: Nekome je ipak stalo do mene. To mora biti to! Ljubav na prvi pogled! Jesam li ovaj osjećaj cijeli život tražila i čekala? Jesam. S ovom ću osobom sigurno ostvariti sreću. Sada mi više nitko ništa ne može. Nisam više sama! Sve pogreške mojih roditelja, učitelja i društva u kojem živim ja ću ispraviti!
Očekivana sreća, novi život, vjera u sebe i drugog čovjeka, brzo, međutim, prerasta u gorčinu, gorčinu koja traje. Zašto je to tako? – tek usput postavi si pitanje sad već izmučena Duša i odmah zaključi kako ona tu više ništa ne može promijeniti. O njenom životu i tako odlučuje netko drugi. U djetinjstvu to su bili roditelji, u djevojaštvu i mladosti partner, a sada su to poslodavci. Društvo u svemu tome sudjeluje. Nemam se komu obratiti za pomoć, nemam više snage boriti se za svoju slobodu. Prava koja mi se nameću kao ispravna ograničavaju me u mojim izborima. Ja ih ne razumijem, zaključi ljudska Duša i nastavi životariti iz dana u dan čekajući da ova životna agonija prođe jednog dana sama od sebe. Tek ponekad, u intimnim trenucima svog života, suza u oku je podsjeti na duboko nezadovoljstvo koje je sve jače podsjeća što bi to ona od života htjela. Htjela bi bar na trenutak biti sretna i osjetiti da je nekome stalo do nje, da je netko uistinu voli.
Dok suze nijeme tuge oplahuju njene obraze, čuje iz daljine pitanja iz svoje svijesti: Zašto je to tako? Kako? Zbog čega? Ne obraća pažnju na eho, taj daleki podsjetnički glas, od bola umorna Duša. Nema više snage da pogleda u svoju sadašnjost, kako bi odgovorila na to daleko zašto i kako. Otkud to uporno dolaze ova pitanja? Izvana ili iznutra? ne može odgonetnuti. Okamenjena od bola ne pomiče se s mjesta da bi na njih potražila odgovor. Tek u mislima vrtjela su se uvijek ista razmišljanja…
PRINCIPI ŽIVOTA
slika: digital artist
E, neću, iz principa baš,
tek toliko, da znaš
raditi kako mi kažeš
nije me briga, da li se slažeš,
jer ja ću drugačije raditi
nije mi ništa sa tobom se svaditi,
a ti se ljuti koliko te volja,
moja taktika mi izgleda bolja.
E, kako mi ovo izgleda smiješno,
nekako milo i utješno
kad se sjetim principa ovih,
misao me vodi do novih
koje sam živjela nesvjesno ili svjesno
bez obzira na ispravno ili pogrešno.
Ponekad bih se opet na ove principe vratila
kako bih bolje ponos shvatila,
odbijanje samo, prkos, inat
neispečen ili ispečen zanat,
koji mi se ne uči,
ma, baš me briga u čijoj kući.
Od inata do zanata
imam mnoge prakse,
svakakve uzajamne odnose
mnogih onih koji, eto, znaju,
dok moje iskustvo sa svojim tkaju.
Razmišljam o Metatronu
i kakvu on to šalje sponu,
kakvo uputstvo
za buduće zemaljsko iskustvo?
Vrijedi li mi tjerati inat,
da bih ispekla i ovaj zanat
kojem me uči uporno,
dâ li mi se više slušati uzorno?
Napuštam ključni princip odbojnosti,
Metatrone, molim te, oprosti,
oprosti meni i ljudskoj rasi,
vodi nas po zacrtanoj trasi
slobode od egoističnih principa
i ovih bolnih ljudskih polipa,
iscijeli ih iz mog bića,
pokaži mi istinska otkrića
drugačijeg alter ega
u kojem će duhovna sprega
preuzeti principijelnu vlast,
a ja ti odgovorno dajem ovlast,
da to učiniš za mene
i dovedeš me do istinske promjene.
U mom ponašanju osobnom
učini me sposobnom,
da se zalažem za cjelovitost
i još jednom te molim, odrješenje i oprost
od principa na početku,
privedi ih zauvijek njihovom završetku.
napisano: 17.12.2012.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
MISIJA
slika: digital artist
Dok informacije primam
razmišljam o misiji, koju imam,
koliko je ona zahvalna samo
i što mi ljudi o njoj znamo?
Trebalo mi je dugo vremena
da je spoznam,
sad kad nešto o misiji znam
i što mi je sa njom činiti na djelu,
nastojim je prenijeti čovječanstvu cijelu
onako kako mi je diktirana
Bog zna otkud i sa kojih strana?
Misija mi je promijeniti ljudsko mišljenje,
da bi ljudi imali lako rješenje.
Kod pozitivnih životnih izbora,
dok pišem o pozitivi uvijek iznova
ponekad se nespokojno osjećam
osobito kad predosjećam,
da se možda nekom ne sviđa
dok pozitivne pojmove uporno pred sobom viđa.
Onda se brzo korigiram
svjesna sam da u ljudski ponos diram
i sa mnom je ponos dugo gospodrio,
a za moju lijepu pamet nije mario.
Svatko osjeća da je dovoljno pametan,
samo što sa tom pameti nije sretan,
nova pamet donosi sreću
ne mogu i neću mijenja u hoću,
od šporkice stvara čistoću.
Misija mi je trenutno u osnovnom planu,
da negativno većinom stavim na stranu
i živim kako najuzornije znam,
da svoj život i bez ponosa spoznam.
Ponekad mi je misija teška
pomišljam da nije možda greška
pa ja samo u sebi umišljam,
dok pozitivne pojmove uporno smišljam.
Ne, ova misija nije greška
i nije mi nimalo teška,
pozitivni pojmovi mi sami dolaze
kako koji umom prolaze,
samo mi se nježno objave
i na raspolaganje svjesno stave.
Svjesno pozitivno mišljenje
ljudsko je mentalno rješenje
u njemu su osnovne obavijesti,
koju hranu mozak treba jesti,
da bi svaki čovjek sit bio
i da se nitko od straha ne bi krio.
Za promjenu svijesti potrebna je hrabrost,
samom sebi veliki oprost,
svakodnevni svjesni rad
i povratak iz prošlosti u sad.
U mozgu se kreira punina života,
da bi se očima prenijela divota
kao osnova kako se gledati može
bez iskakanja iz vlastite kože.
Tu se misaoni sklop pod kontrolom treba držati,
da bi se moglo lako na životu opstati.
Da, u pitanju je ljudski opstanak,
a negativni mentalni sklop uzima danak,
koji čovjeka i čovječanstvo u ponor vodi
sve dok ga pozitivna svijest ne oslobodi.
Pozitivom se miče od ponora,
ovakva misija sad biti mora.
Ne sviđa mi se, mora...
opraštam si, jer sviće zora
ljudskom i svekolikom rodu,
koja donosi konačnu slobodu
od dugotrajnog robovanja,
zato je misija mog poslanja
dobro došla za sve ljude i mene,
da se mentalna energija preokrene
u korist cijele ljudske rase
i da se sada zacrtaju trase
za budućnost u punoj slobodi,
da se cijela Zemlja preporodi.
napisano: 24.07.2013.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
INFORMATIVNE FREKVENCIJE
slika: digital artist
Koliko ima potencije
kod neke informativne frekvencije,
na ovo pitanje bih odgovoriti voljela,
da znam kako mi izgledaju djela.
Jesu li djela velika ili mala,
rado bih vrijednost energetsku znala
potencija se sa mnom igra skrivača
Excaliburovog kozmičkog mača
koji mi sudbinu kroji čudno,
a meni izgleda uzaludno,
da mu se suprotstavim
bilo da se ljutim ili da ga slavim.
Frekvencija mi nekako bježi,
dok nevidljivi trag za sobom bilježi
koji ostaje u umu
i suprostavlja se razumu,
svijesti zagonetke daje
i tako u niti misaonoj ostaje.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
