15.01.2005., subota
Produžetak s garancijom
Krepo mi komp ima par dani. Nije ni sad čitav vengo sam u očaju posudila raznorazne dijelove ne bih li se konačno dočepala zrna svoje ovisnosti. :-/
Svijet sad gledam monitorom iz '97 i strašno nešto koliko mi se teško naviknuti. Čitam blogove, ali ko da to nisu oni ljudi koje inače čitam. Naočale sam promijenila, svijet je sada neke druge boje. Osam godina zastarjele.
A koja kriza me derala prvi dan! Ko da mi je netko ruku otkinuo. Šetala sam po stanu ko muha bez glave. I tek sad STVARNO skontala da se na onoj našoj dalekovidnici i nima puno pametnoga za pogledat.
Otkad sam se navukla na net, sve informacije (manje-više) crpim iz tog izvora. Novine prelistam ujutro. Al' samo to – prelistam. I sad se probudim, kavica već miriše, popnem se do kompa, a stol – prazan. Milo moje me izdalo. To je bio prvi (pravi udarnički) napad na moj uhodani ritam. Kava mi prisjela, a ni novina se nisam pošteno dočepala u birtiji. Cijeli dan mi se okrenuo naglavačke.
Krenem čitat knjižuljak, pročitam neš zgodno i javi se ideja za post. I opet pohitam do kompa – a on još uvijek u šetnji. Brrrr!
Navečer odlučim pogledat filmić, a kako Ane nima ni video ni DVD filmiće gledi na kompu. I jopet se uputim kanti mojoj najdražoj – praznina.
Tek sam se tada zapitala kako bih ja uopće mogla živit bez ovega čuda. Od skriptiranja knjižuljaka za faks, traženja informacija, čitanja vijesti i, narafski, ubijanja pauza na blogu, apsolutno sve što radim – radim na kompu.
I stvarno sam bila očajna. Gora nego u doba i najžešćeg PMS-a.
Pričo meni barba McLuhan kako su sva ova tehnološka čuda moji produžeci, al' nisan ga ja baš ozbiljno shvatila dok mi nisu odrezali jedan.
Hvala nebesima što moj ipak ima garanciju. :-)
Svijet sad gledam monitorom iz '97 i strašno nešto koliko mi se teško naviknuti. Čitam blogove, ali ko da to nisu oni ljudi koje inače čitam. Naočale sam promijenila, svijet je sada neke druge boje. Osam godina zastarjele.
A koja kriza me derala prvi dan! Ko da mi je netko ruku otkinuo. Šetala sam po stanu ko muha bez glave. I tek sad STVARNO skontala da se na onoj našoj dalekovidnici i nima puno pametnoga za pogledat.
Otkad sam se navukla na net, sve informacije (manje-više) crpim iz tog izvora. Novine prelistam ujutro. Al' samo to – prelistam. I sad se probudim, kavica već miriše, popnem se do kompa, a stol – prazan. Milo moje me izdalo. To je bio prvi (pravi udarnički) napad na moj uhodani ritam. Kava mi prisjela, a ni novina se nisam pošteno dočepala u birtiji. Cijeli dan mi se okrenuo naglavačke.
Krenem čitat knjižuljak, pročitam neš zgodno i javi se ideja za post. I opet pohitam do kompa – a on još uvijek u šetnji. Brrrr!
Navečer odlučim pogledat filmić, a kako Ane nima ni video ni DVD filmiće gledi na kompu. I jopet se uputim kanti mojoj najdražoj – praznina.
Tek sam se tada zapitala kako bih ja uopće mogla živit bez ovega čuda. Od skriptiranja knjižuljaka za faks, traženja informacija, čitanja vijesti i, narafski, ubijanja pauza na blogu, apsolutno sve što radim – radim na kompu.
I stvarno sam bila očajna. Gora nego u doba i najžešćeg PMS-a.
Pričo meni barba McLuhan kako su sva ova tehnološka čuda moji produžeci, al' nisan ga ja baš ozbiljno shvatila dok mi nisu odrezali jedan.
Hvala nebesima što moj ipak ima garanciju. :-)
A ovo su popapali neki čudaci. (Gladni bijahu, oprostimo im!)
da samo dolaze ovisnosti.. jedna po jedna.. prvo igrice, pa xxx, pa mp3 (pa na liniju).. pa CAD i photoshop.. pa divx (pa na telku) .. a sad još i icq.. stvarno, prolupao bi bez kompa doma (. 16.01.2005. 04:41)
trenutno mi toliko zračenja struji oko glave da se pitam... bežićni telefon... mobitel... monitor... tv... a brijem da i ove magnetske od pojačala nisu toliko zdrave ... ruke su mi u neprirodnom položaju na tipkovnici.. leđa iskrivljena na staroj stolici... trebam li još? a da odemo svi malo čuvati ovce? (. 16.01.2005. 04:45)
hehe garancija spašava stvar :)) (eviltwin 16.01.2005. 04:59)
He he, poznata prica :)) (Bugenvilija 16.01.2005. 09:47)
:)) ovisnost. ja svaki dan pomislim, danas neću... ali MORAM! fascinira me kako lako postajemo ovisni o tehnikalijama. (sanjin svijet 16.01.2005. 10:14)
sto te ne ubije jaca te ;) ;) p.s. ipak si se snasla;) (Lego. 16.01.2005. 11:46)
A možda si samo ti ipak malo - ostarjela! :D Ne razbijaj zbog toga komp, ogledalce, ogledalce... :)) (I.superStar 16.01.2005. 12:45)
koja čudna ovisnost, nije li? a radi se samo o "+" i "-", tko bi to rekao...:) (e. 16.01.2005. 21:50)
to ti je, navučeni smo na vlastite mislim zapravo:) (walking 17.01.2005. 00:34)
Uf, gdje me nađe! Što da ti velim, pisao sam o tome. Meni je moj u nekoliko mjeseci triput izgorio. Izgubio sam dva procesora i dva hard diska, grafičku i zvučnu karticu, RAM... Sad je cijeli uštekan u UPS, pa tek onda ide na struju. Ako mi se opet dogodi kvar, prvo će izgoriti on, a ne kanta. To mi donekle ulijeva osjećaj sigurnosti, no paranoja ostaje... (Scorpy 17.01.2005. 10:08)
Ja ću isto uskoro doći u situaciju, da ću barem na neko vrijeme biti bez kompa i jeza me hvata kad se sjetim toga! (Sam 18.01.2005. 11:58)
da samo dolaze ovisnosti.. jedna po jedna.. prvo igrice, pa xxx, pa mp3 (pa na liniju).. pa CAD i photoshop.. pa divx (pa na telku) .. a sad još i icq.. stvarno, prolupao bi bez kompa doma (. 16.01.2005. 04:41)
trenutno mi toliko zračenja struji oko glave da se pitam... bežićni telefon... mobitel... monitor... tv... a brijem da i ove magnetske od pojačala nisu toliko zdrave ... ruke su mi u neprirodnom položaju na tipkovnici.. leđa iskrivljena na staroj stolici... trebam li još? a da odemo svi malo čuvati ovce? (. 16.01.2005. 04:45)
hehe garancija spašava stvar :)) (eviltwin 16.01.2005. 04:59)
He he, poznata prica :)) (Bugenvilija 16.01.2005. 09:47)
:)) ovisnost. ja svaki dan pomislim, danas neću... ali MORAM! fascinira me kako lako postajemo ovisni o tehnikalijama. (sanjin svijet 16.01.2005. 10:14)
sto te ne ubije jaca te ;) ;) p.s. ipak si se snasla;) (Lego. 16.01.2005. 11:46)
A možda si samo ti ipak malo - ostarjela! :D Ne razbijaj zbog toga komp, ogledalce, ogledalce... :)) (I.superStar 16.01.2005. 12:45)
koja čudna ovisnost, nije li? a radi se samo o "+" i "-", tko bi to rekao...:) (e. 16.01.2005. 21:50)
to ti je, navučeni smo na vlastite mislim zapravo:) (walking 17.01.2005. 00:34)
Uf, gdje me nađe! Što da ti velim, pisao sam o tome. Meni je moj u nekoliko mjeseci triput izgorio. Izgubio sam dva procesora i dva hard diska, grafičku i zvučnu karticu, RAM... Sad je cijeli uštekan u UPS, pa tek onda ide na struju. Ako mi se opet dogodi kvar, prvo će izgoriti on, a ne kanta. To mi donekle ulijeva osjećaj sigurnosti, no paranoja ostaje... (Scorpy 17.01.2005. 10:08)
Ja ću isto uskoro doći u situaciju, da ću barem na neko vrijeme biti bez kompa i jeza me hvata kad se sjetim toga! (Sam 18.01.2005. 11:58)
11.01.2005., utorak
Nomen est omen (?)
Rodila Fata jedanaesto muško dijete:
- Kako mu ime?
- Mujo!
- A ostalima?
- Mujo!
- Pa baš svi Mujo?
- SVI!
- A kako ih razlikuješ?
- Po PREZIMENU!
- Kako mu ime?
- Mujo!
- A ostalima?
- Mujo!
- Pa baš svi Mujo?
- SVI!
- A kako ih razlikuješ?
- Po PREZIMENU!
Većina vas je, pretpostavljam, već odavno skontala da moje stvarno ime ipak nije Ane. Barem nije ono koje u mojim službenim papirima piše. Iako me, neki meni bliski ljudi, zovu Ana. A kako sam, kad sam otvarala blog, htjela da isti bude neko moje sasvim blisko mjesto, prirodno se nametnuo i izbor nicka. Drugim riječima, oni koji me znaju površno, a možda ovdje nalete, ni taj nadimak ne bi spasio jer im ništa ne bi govorio. Oni koji me dobro znaju, skontali bi me i bez toga. Ane verzija je pobjedila onu Ana verziju iz čiste mješavine (dalmatinskoga) ponosa, nostalgije i još-tko-zna-čega.
Srećom sam u samom početku zaglibila ovdje jerbo je pitanje bi li kasnije moja željena domena bila dostupna. Ane, Ana, Annie, Angie, varijacija na temu je bezbroj. Ja sretna što i u ovom slučaju vrijedi – tko prvi, njegova djevojka. Uostalom, kad se iskopčamo iz virtuale, dočeka nas, jednako tako, bezbroj glasovno sličnih kombinacija. Tako npr. samo za ime Petar postoji 150 izvedenica!
A jeste se ikad zapitali bi li vas ljudi malo drugovačije doživljavali da ste izabrali neki drugi nick? Bi li vas ljudi u RL drukčije doživljavali da su vam preci podarili neko drugo ime?
Dobro promišljen izbor imena može vas učiniti seksualno privlačnijim, tvrde znanstvenici, a prenosi Reuters.
Lingvistica Amy Perfors, iz Instituta za tehnologiju iz Massachusettsa, provela je istraživanje kako bi dokazala spomenutu tezu. Perfors je na američki web site "Hot or Not" stavila veliki broj slika muškaraca i žena koje su ljudi potom ocjenjivali prema stupnju seksualne privlačnosti.
Ispod svake slike bilo je ime osobe koja je prikazana, no kad je izmjenila ta imena i slike ponovo ponudila na ocjenjivanje, ustanovila je da je stupanj privlačnosti bio veći, odnosno manji ovisno o broju samoglasnika.
Muškarci koji su u imenu imali više "prednjih" samoglasnika, na primjer Matt, ocjenjeni su privlačnijima nego oni koji su u svojem imenu imali više "stražnjih" samoglasnika kao u imenu Paul, zaključila je Amy. *
U slučaju žena pokazalo se da vrijedi upravo suprotno. Privlačnijima su ocjenjene one koje su u imenu imale više "stražnjih" samoglasnika.
Ipak, najmanje privlačnima ocjenjeni su muškarci s imenima koja mogu biti i muška i ženska.
* Prednji samoglasnici u hrvatskome su i i e, srednji je a, a stražnji su o i u. (op. Ane)
Lingvistica Amy Perfors, iz Instituta za tehnologiju iz Massachusettsa, provela je istraživanje kako bi dokazala spomenutu tezu. Perfors je na američki web site "Hot or Not" stavila veliki broj slika muškaraca i žena koje su ljudi potom ocjenjivali prema stupnju seksualne privlačnosti.
Ispod svake slike bilo je ime osobe koja je prikazana, no kad je izmjenila ta imena i slike ponovo ponudila na ocjenjivanje, ustanovila je da je stupanj privlačnosti bio veći, odnosno manji ovisno o broju samoglasnika.
Muškarci koji su u imenu imali više "prednjih" samoglasnika, na primjer Matt, ocjenjeni su privlačnijima nego oni koji su u svojem imenu imali više "stražnjih" samoglasnika kao u imenu Paul, zaključila je Amy. *
U slučaju žena pokazalo se da vrijedi upravo suprotno. Privlačnijima su ocjenjene one koje su u imenu imale više "stražnjih" samoglasnika.
Ipak, najmanje privlačnima ocjenjeni su muškarci s imenima koja mogu biti i muška i ženska.
* Prednji samoglasnici u hrvatskome su i i e, srednji je a, a stražnji su o i u. (op. Ane)
Sudeći po ovome, mene i nisu baš usrećili jerbo u mom imenu nema niti jedan jedini stražnji samoglasnik. :-(
Ipak, neću im to uzeti za zlo. Zadovoljna sam onim što su odabrali. Ime nije baš često, lijepo je, govori mnogo o tome kad sam se i gdje rodila i, što mi je najdraže, ipak su se odlučili za kroatiziranu verziju. (Hvala, mili moji!)
Al' u zadnje vrijeme sve su češća imena koja do prije nekoliko godina nisu bila tako učestala. Ženska pobjednica (po učestalosti, dakako) 2003. godine bila je Lucija. Ljestvica 2004. godine malo je, ipak, promijenjena.
Ljestvica najpopularnijih ženskih imena u 2004. godini:
Nika, Sara, Lucija, Karla, Ana, Mia, Hana, Ema, Laura, Iva.
Ostala popularna imena za djevojčice: Petra, Klara, Ena, Lana, Lea, Dora, Marta, Nora, Rea, Tea, Barbara, Stela.
Nika, Sara, Lucija, Karla, Ana, Mia, Hana, Ema, Laura, Iva.
Ostala popularna imena za djevojčice: Petra, Klara, Ena, Lana, Lea, Dora, Marta, Nora, Rea, Tea, Barbara, Stela.
Nakon dugo vremena, Ivana nije među prvih deset, a to je, valjda, ime koje je obilježilo moju generaciju. Ne mogu se niti sjetiti broja Ivana koje su sjedile sa mnom u zajedničkim razredima.
Kako u svemu, tako i kad je o imenima riječ, moda se mijenja i malo je onih imena koje desetljećima ne silaze s te ljestvice poželjnosti (npr. Ana).
Prije tri mjeseca svi smo se lagano nasmijali kad smo pročitali da su službenici u središnjoj Kini odbili frajera koji je svojeg sina želio nazvati @. U današnjem svijetu više nikoga ne može ništa pretjerano začuditi pa smo ovo, uz osmijeh, popratili i pokojim prepričavanjem u vic formi, a onda zaboravismo. Međutim, lingvisti upozoravaju: trend davanja neobičnih imena se nastavlja, a najveći krivci su moderni roditelji na ego tripu koji žele da im dijete ima unikatno ime.
Danas čak trećina klinaca izjavljuje po raznim anketama kako smatra da ima "vrlo blesavo ime".
Među blesavcima su i: Tuba, Jija, Solida, Olimpia, Lulu, Hila, Fee, Zeno, Valerian, Urban, Gideon, Nida, Verlinida, Nimrod, Elian, Osama.
Kod dečkića je stanje malo stabilnije. Doduše, prošlogodišnji pobjednik Ivan pao je na peto mjesto, a i Petar je ove godine izletio iz kluba najpoželjnijih.
Ljestvica najpopularnijih muških imena u 2004. godini:
Luka, Lovro/Lovre, Filip, Marko, Ivan, Jan, Borna, David, Fran, Karlo/Bruno.
Ostala popularna imena za dječake: Dominik, Domagoj, Tomislav, Matija, Matej, Leon, Noa, Petar, Antonio, Ante.
Luka, Lovro/Lovre, Filip, Marko, Ivan, Jan, Borna, David, Fran, Karlo/Bruno.
Ostala popularna imena za dječake: Dominik, Domagoj, Tomislav, Matija, Matej, Leon, Noa, Petar, Antonio, Ante.
Odabir imena ovisi i o zemljopisnoj regiji iz kojega roditelji potječu. Tako ja, dok nisam došla u Zagreb, nisam upoznala niti jednog jedinog Davida, Bornu ili Jana. Duje i Tonči su druga (lokalna) štorija, ali takva imena nikad ne upadnu među najpoželjnije na nacionalnoj ljestvici jer su dragi i mili samo jednom podneblju.
I naravno, treba voditi računa i o tome kako se odabrano ime slaže s prezimenom da ne bi ispale one grozotne kombinacije tipa Silov, Ana koje zasigurno ne pomažu djeci da izbjegnu ona bolna zadirkivanja, a nije i da nešto manje kulturnih reakcija izazivaju kad već postanemo svoji.
Ako je toliko važno, u kojoj je mjeri važno? (Uostalom, zar se i sami ne identificiramo s njim?)
Dunque, koliko se osjećate određeni (imenom, dakako)?
Skužajte ljudi, ovo se zercu odužilo. Čitala sam danas Zrinku pa me ponilo. ;-)
10.01.2005., ponedjeljak
Virtualne erupcije
Nedavno se netko koga poznajem samo virtualno počeo na mene istresat. Verbalno, naravno. I to, onako, žestoko.
Prvo sam bila zerce zbunjena. Nije mi bilo jasno čime sam to zaslužila. Onda sam počela smišljati različite osvetničke planove jerbo koji kua će se tu netko na mene izderavat. Ali kako sam inače pažljivija prema virtualnim likovima nego onima koji me uživo okružuju (a tako je samo poradi jednog jedinog razloga: ne znam koliko su taj Nevidljivi ili ta Nevidljiva spremni prožvakati moje bogate i kičaste verbalizacije), nije mi baš išao od ruke taj krvnički plan. A kopkalo me. Kopkalo me što iza svega toga stoji. Nisam znala kako uopće pitati koji vrag se događa i zašto sam od lokalne virtualne slatkice odjednom postala vještica kakve nema.
Pa sam se odlučila praviti kao da se niš ne događa. Možda prođe. Pa bi prošlo. Pa se vratilo u još jačim naletima.
A onda mi je sinulo: pa i ja se dernjam samo na one sebi bliske! Nikad se neću istrest na neznanca bez ikakva razloga. Na prijatelja hoću. I to bez grižnje savjesti (u tom trenutku, dakako). Bit će mi, doduše, bed kad erupcija prođe, al' dobar frend će to ionako pritrpit i neće puno zapitkivat.
Je li moguće da nam ova virtualnost nosi toliki osjećaj bliskosti? Ili je sve to, ipak, samo privid?
Prvo sam bila zerce zbunjena. Nije mi bilo jasno čime sam to zaslužila. Onda sam počela smišljati različite osvetničke planove jerbo koji kua će se tu netko na mene izderavat. Ali kako sam inače pažljivija prema virtualnim likovima nego onima koji me uživo okružuju (a tako je samo poradi jednog jedinog razloga: ne znam koliko su taj Nevidljivi ili ta Nevidljiva spremni prožvakati moje bogate i kičaste verbalizacije), nije mi baš išao od ruke taj krvnički plan. A kopkalo me. Kopkalo me što iza svega toga stoji. Nisam znala kako uopće pitati koji vrag se događa i zašto sam od lokalne virtualne slatkice odjednom postala vještica kakve nema.
Pa sam se odlučila praviti kao da se niš ne događa. Možda prođe. Pa bi prošlo. Pa se vratilo u još jačim naletima.
A onda mi je sinulo: pa i ja se dernjam samo na one sebi bliske! Nikad se neću istrest na neznanca bez ikakva razloga. Na prijatelja hoću. I to bez grižnje savjesti (u tom trenutku, dakako). Bit će mi, doduše, bed kad erupcija prođe, al' dobar frend će to ionako pritrpit i neće puno zapitkivat.
Je li moguće da nam ova virtualnost nosi toliki osjećaj bliskosti? Ili je sve to, ipak, samo privid?
07.01.2005., petak
Poklonu, umjesto u zube, pogledala u oči
Zapitate li se kad što o vama govore knjige koje dobijate na poklon?Ja se nisam zapitala. Do jučer.
Dao mi frend knjigu, posvetio je, doduše, nije, al' mi ju je ko štafetu predo uz riječi: Pročito sam, mogla bi ti se svidjet. (Jako.)
Već u glasu sam čula da to i nije neki vrhunac litarature.
A znate kako je, na faksu vas (pre)odgajaju da prezirete šund iz dna duše, da za vas nije ništa doli vrhunska književnost klasika, da ne smijete gubiti vrijeme na nekakve literarne pizdarije.
Moram bit iskrena, knjiga nije tolika pizdarija, ali je od onih svjetskih hitića (ne mega-turbo-bljak-žbljam hitova) koja se sasvim dobro prodavala. Doduše, nisam sigurna da je osvanila na onoj sedmici Pola ure kulture, ali čitana je bila. Da ne mislite kako je to nekakav Bridget Jones fah – nije. Knjiga je uspila pokupit i neke solidne nagrade. Kažu da je kontroverzna.
Eh, daklem, Ane se prvo zercu uvridila jerbo od svih mogućih klasika on meni uvali nešto što i nije neki vrhunac (a zna se da sam literarni elitistički snob). I još kaže da bi mi se mogla i svidit! I tako ja uzmem knjigu u ruke sasvim odlučna da ću u njoj nać elemente kako da ga izvriđan i da šta on to o meni misli.
Ma problem je nasta već kod naslova. Svidio mi se. Svidio mi se jako. Da sam ga sama smišljala, ne znam bi li ispo ljepši. Al' dobro, jebeš naslov, posrećilo joj se, promislim. Prvih 15-ak stranica i nisam bila oduševljena (što je sasvim odgovaralo mojoj namjeri da ispljucam i njega i knjigu koju mi je uvalio). A onda je počelo. Prepoznavanje. Glavni lik ko da je istrgan iz mog života! Podudarnosti mala vrića (ma šta mala; velika!). Nakon početnog šoka, knjiga mi je i stilski uletila pod kožu. Ne zato što je to neki vrhunac stila vengo zato ča bih ja te rečenica, pretpostavljam, vrlo slično sročila da se potrudim.
Netko, meni dalek, je napiso moju knjigu. Knjigu koja nije niš spešl, al' je totalno moja. Ma niti ne guštam toliko čitajući je. I to samo zato što na mene toliko podsjeća.
Prije bih rekla da me plaši.
I knjiga i onaj tko me u njoj prepoznao. Ipak sam se nadala da me ne zna toliko dobro.
Ne pitajte koji je libar. Knjigodavac čita blog. Ne želimo dodatne škandale. ;-)
05.01.2005., srijeda
[dan]
[danas] ...sam nekako baš... nježna.
(I tako bih rado to podijelila s vama. Samo... ne znam kako.)
A naopak [dan] je iza mene. Jedan. Sasvim.
Ne da me nije razljutio. Potpuno me je poremetio. Možda i promijenio.
Ne ljutim se, ne vičem. Smijem se samo.
U mojoj glavi je uistinu proljeće. [danas]
(Samo [danas]?)
Ma baš sam nekako nježna.
Osjetite?
(I tako bih rado to podijelila s vama. Samo... ne znam kako.)
A naopak [dan] je iza mene. Jedan. Sasvim.
Ne da me nije razljutio. Potpuno me je poremetio. Možda i promijenio.
Ne ljutim se, ne vičem. Smijem se samo.
U mojoj glavi je uistinu proljeće. [danas]
(Samo [danas]?)
Ma baš sam nekako nježna.
Osjetite?
04.01.2005., utorak
Tukac-tupac
Ne znan kako vas, al' mene je ovo vrime skroz na skroz išempjalo. Ono oko Božića san išla doma. A kako mi je ta šetimana sama po sebi bila zeru naporna (te uči za ispit te kupi poklone te njekoliko rođendana...), nije me začudilo ča san bila mrtva-krepana kad san konačno sila za volan i opalila na jug.
Nekako san se dokotrljala doli pa san mislila, sad ću se nakrmit ko čovik pa će sve jopet bit kako triba. Ma san se dizala pri babe (a znate kad se babe dalmatinske bude!) i ni me ni mrkli mrak vanka moga zadržat u posteju.
Rekli mi da je ka neka južina pa bit će da je zato.
A vani bilo tren lipo tren ružno.
Kad san išla, jel'te, doli, tamo kod Žute Lokve je baš bilo onako lipo zaleđeno, ono, vidiš kako se cakli cesta. Sutradan, kažu, ništa. E, a za dva dana se ja vraćan u ovi Beli Lepi i pljusak dere, ne vidiš uopće kuda voziš.
Al' ajd', dokotrljala san se nekako.
Ma opet, evo jutros se probudin i ne znan kako ću se obuć.
Evo, recimo jučer. Jučer san mislila da je proliće stiglo. Sunce opalilo, svi se nešto prešetaju, po' grada pere aute, sve nekako živnilo. Ne bi čovik virova da je zima.
A jutros se probudin, ošla u butigu i dobro nisan nogu slomila. Zaleđeno sve ispri zgrade! Aj, neka je. Boje i to nego da snig pada.
I kako me to gori-doli s temperaturon baš nekako omamilo, vratin se ja u posteju. Tamo negdi oko ručka jopet provučen nosinu vanka, a opet ka lipo vrime. U laganu jaketicu san pošla u skitnju.
[Odi Ane skiće, al' taj ćemo dio priskočit jerbo nije vezan za vrimenske neprilike.]
E, pâ već mrak i tribalo bi se vratit doma, krenen ja po auto (zaboravila san di san ga parkirala, sramooota!) kad vanka magluština. Ne vidiš prst prid noson. A i temperatura se jopet spustila ispo nulerice.
Odmar meni pâ na pamet moj dragi Smoje.
Ka i uvik, saviti barba Smoje su na mistu. I nije meni problem ne radit, nemojte to mislit. Nije mi problem čak ni mozak poslat na pašu (ionako glumi kozu većinu vrimena) ma, judi moji, ne mogu spat! A kako ću ondak poslušat i likare i Smoju? Kaže lipo, triba spavat osan-devet uri. A vidite, ura po ponoći već je prošla, a ja ko ludonja 'vamo-tamo šetan.
I nemojte mi tablete tamo neke svitovat. Ne pijen ja to.
E, ni fizička izmorenost ne čini čuda, probala san i to.
Ma osićan se ka tukac samo ne ovaj Smojin vengo oni ča u balunu viče da ga pustidu van.
Ili, more bit, da se ne dernjan dovojno glasno?
Nekako san se dokotrljala doli pa san mislila, sad ću se nakrmit ko čovik pa će sve jopet bit kako triba. Ma san se dizala pri babe (a znate kad se babe dalmatinske bude!) i ni me ni mrkli mrak vanka moga zadržat u posteju.
Rekli mi da je ka neka južina pa bit će da je zato.
A vani bilo tren lipo tren ružno.
Kad san išla, jel'te, doli, tamo kod Žute Lokve je baš bilo onako lipo zaleđeno, ono, vidiš kako se cakli cesta. Sutradan, kažu, ništa. E, a za dva dana se ja vraćan u ovi Beli Lepi i pljusak dere, ne vidiš uopće kuda voziš.
Al' ajd', dokotrljala san se nekako.
Ma opet, evo jutros se probudin i ne znan kako ću se obuć.
Evo, recimo jučer. Jučer san mislila da je proliće stiglo. Sunce opalilo, svi se nešto prešetaju, po' grada pere aute, sve nekako živnilo. Ne bi čovik virova da je zima.
A jutros se probudin, ošla u butigu i dobro nisan nogu slomila. Zaleđeno sve ispri zgrade! Aj, neka je. Boje i to nego da snig pada.
I kako me to gori-doli s temperaturon baš nekako omamilo, vratin se ja u posteju. Tamo negdi oko ručka jopet provučen nosinu vanka, a opet ka lipo vrime. U laganu jaketicu san pošla u skitnju.
[Odi Ane skiće, al' taj ćemo dio priskočit jerbo nije vezan za vrimenske neprilike.]
E, pâ već mrak i tribalo bi se vratit doma, krenen ja po auto (zaboravila san di san ga parkirala, sramooota!) kad vanka magluština. Ne vidiš prst prid noson. A i temperatura se jopet spustila ispo nulerice.
Odmar meni pâ na pamet moj dragi Smoje.
"Eto, tek zadnji godin nauka prizanje i študije se pišu kako vrimenske prilike utiču na zdravje i ponašanje čovika. I kad ti vrime počinje smetat – likari svituju – najboje je puno spavat, osan-devet uri spavat ka top. Ništa ne mislit, ne uzbuđivat se, neka sve vrag ako triba nosi, ti se lipo utiraš u posteju i rčeš. A kad se ustaneš, kad si se naspava, jopet ne radit, nego omar trči u prirodu, na frišku arju, u šumu, na more, u planine. I jopet ništa ne radit, ništa ne mislit. Samo stoj ka tukac i diši pravilno i duboko. Likarska je riceta – omar fermat radit. Ne smiš se naprezat ni fizički ni duševno, jer radiš li, učinak ti je mali, a posal ionako more ispast naopako."
Miljenko Smoje, Dalmatinska pisma
Miljenko Smoje, Dalmatinska pisma
Ka i uvik, saviti barba Smoje su na mistu. I nije meni problem ne radit, nemojte to mislit. Nije mi problem čak ni mozak poslat na pašu (ionako glumi kozu većinu vrimena) ma, judi moji, ne mogu spat! A kako ću ondak poslušat i likare i Smoju? Kaže lipo, triba spavat osan-devet uri. A vidite, ura po ponoći već je prošla, a ja ko ludonja 'vamo-tamo šetan.
I nemojte mi tablete tamo neke svitovat. Ne pijen ja to.
E, ni fizička izmorenost ne čini čuda, probala san i to.
Ma osićan se ka tukac samo ne ovaj Smojin vengo oni ča u balunu viče da ga pustidu van.
Ili, more bit, da se ne dernjan dovojno glasno?
03.01.2005., ponedjeljak
Muke po računu
Stigo mi račun za telefon. I gledim u njega cilo jutro, al', svega mi, meni nije jasno kako su i ča oni zbrojili.
Pa da me utješi jedna dušica mi je poslala ovo na mail.
Ja se ipak nadam da se netko igro u Photoshopu.
Jebga, ne vidi se dobro. Sve u svemu, sveukupna svota računa (kako oni vele) iznosi 133084,92 kn. Od toga 0,23 kn su telefonski pozivi, 60,00 kn pretplata, a ostatak ADSL.
Pa da me utješi jedna dušica mi je poslala ovo na mail.
Ja se ipak nadam da se netko igro u Photoshopu.
Jebga, ne vidi se dobro. Sve u svemu, sveukupna svota računa (kako oni vele) iznosi 133084,92 kn. Od toga 0,23 kn su telefonski pozivi, 60,00 kn pretplata, a ostatak ADSL.
