30.09.2004., četvrtak
Smile ko u dobre vile
Umorna ko pas.
Oko mene tišina. Konačno sam dohvatila svoje vrijeme.
(A gdje da ga bolje protratim nego na blogu?). :-))))
Kadna kupkica već me čeka.
(Pretjerah s toplom vodom pa sad čekam da se ohladi.)
Čaj od mente, koja kap eteričnoga ulja na jastuk, zeru džeza i naramak slovnoga odmora za oči. [Ane lupa dlanom od dlan, ubrzano i vrcketavo ]
(Usporedba s psetom nije dovoljno jaka. Ni Red Bull nije ono što je nekada bio!)
I znate što? Duh mi se nije umorio. Baš sam nekako zadovljno iscrpljena.
Konačno sam si zakuhala dobar instant osmijeh (iz vrećice, narode, narafski!; ne zna Ane vele kuvat).
I baš je grezo što, ovako dobro raspoložena, nisam u stanju izbaciti iz sebe dio zadovoljstva.
Ma neka sam noćas sebična!
(Ne dajem ništa badava!) ;-))))
* * *
Da mi je klonirati ovo zadovoljstvo koje me danas ugrabilo... pa ga znanima i neznanima podariti... možda bi svijet bio nijansu ljepše boje.
Griješim! Možda bismo ga onda nijansu kristalnije vidjeli.
Griješim! Možda bismo ga onda nijansu kristalnije vidjeli.
Ugodna noć, čitatelji moji mili!
A ja odoh uslikat današnju Ančicu. Da je se sjetim kada stvari krenu po zlu.
[ k l i k ]