Vrijeme mi kroz prste bježi. Pijesak.

I gledam ga, ko što gledam ta zrnca, kako nestaje. I pretvara se u prah.

Ma i kad rukom krenem dotaknuti prošlo, sićušnost se pohvatati ne da.


Vrijeme mi bježi kroz prste. A ja ne znam hoću li biti toliko voljna... i snažna toliko... da u kratkost vremensku ubacim sve svoje snove.

Da postanem ono što želim biti...

... jednom.