Jedan je od onih dana kada sam potpuno prazna. I da ovu virtualnu hartiju ostavim bijelom, imala bi više za reći od mene.

Ni sama ne znam koliko je dobro da si ovakve zatupljujuće izletiće dopuštam, ali ponekad mi stvarno odgovara ne razmišljati ni o čemu.

Ponesu me svakodnevne obveze, napravim što se traži od mene, napravim što tražim od sebe i tu cijela priča staje.

Većinu normalnoga vremena moj mozak radi na crvenoj. I sama se ponekad čudim koliko mi pizdarija padne na pamet i kud me digresije digresija odvedu.

Danas prazno. [ blank ]

A, s druge strane, ima dana kad ne maknem tur iz stana, al' toliko mozgam cijelo vrijeme da se jedva dočekam navečer baciti u krevet. Umorno djevojče!

Danas tupilo. [ blank ]

Dvojim... trebam li se zabrinuti ili slaviti nekoga anđela koji me je oslobodio misli.

Iako, moram priznati, dosadna sam sama sebi ovakova. Ali vjerovat ću da i ovakav dan ima smisla.

Bez misli sa smislom. Bez misli smisleno.


Nek' mi bude!