08.09.2004., srijeda
Margarin ili boja za kosu, pitanje je sad!
Povremeno se dogodi da neki čudni mejlovi zalutaju u moj virtualni sandučić. Banalnoga sadržaja i nepoznatoga pošiljatelja. Pročitali ljudi koji moj tekstić i poželjeli me nešto priupitati, prišapnuti ili komadić sebe podijeliti. Većina istih se diskretno, ili nešto manje diskretno, referira na moj status kul blogera.
Neki pitaju kako se na tu listu dolazi, drugi bi htjeli dospjeti na istu pa traže savjete. Onih koji se iščuđavaju kako sam ja tamo dospjela, zasad nije bilo. Iz čiste pristojnosti, pretpostavljam.
Ponekad me to i začudi jer uistinu nema ništa kulirajuće u tome što su te proglasili kul piskaralom. U stvari, to je totalno nekulerska pozicija.
Iz nekih drugih reakcija (dospjelih do mene istom mejlovskom stazom), uviđam da me neki od čitatelja uopće ne doživljavaju kao osobu od krvi i mesa. Ja sam proizvod. Blogerski proizvod. S dobrim pi arom, izgleda.
Ali ništa to nije čudno. I ja sama, kad otvorim neki blog, prvo primjećujem onaj vizualni dio (a upravo to vizualno je osnova svake dobre marketinške kampanje). Ako mi se isti ne sviđa, teško da će me netko natjerati da uopće prolistam sadržaj.
Druga stvar koju gledam su izdvojeni linkovi. Pa pretpostavim (sasvim pogrešno, ali neka mi bude!) da oni bez predloženih drugih virtualnih odredišta i nemaju predodžbu kako oni kao proizvod trebaju prodati svoj blog (ta i manjak predloženih st(r)anica nam nešto govori, zar ne?).
Blogovi nismo mi sami. Oni su samo slika onoga što smo dopustili da ovdje filtriramo.
Stvorili smo brand (kakav-takav). Zato me uopće ne čudi što su neki stranieri odlučili zavrtiti i koju šuškavu kap u svoj džep. S takvom dnevnom posjetom, možda bi i netko od nas došao na istu ideju!
Onoga trenutka kada osvjestimo svoju bezmesnu poziciju, koliko smo u stanju održavati tu iluziju? I promjenom smjera (tematski, stilski, kako god!) tekstova, ne bježimo iz sistema. Samo dodajemo nova značenja proizvodu.
Koliko mi se sviđa biti proizvod? Pa i ne baš. Ali i prkos sustavu stvara isti takav sistem. Samo zrcaljen.
Kako vidite, Vaši cijenjeni mejlovi me inspiriraju. Šalji dalje!
Neki pitaju kako se na tu listu dolazi, drugi bi htjeli dospjeti na istu pa traže savjete. Onih koji se iščuđavaju kako sam ja tamo dospjela, zasad nije bilo. Iz čiste pristojnosti, pretpostavljam.
Ponekad me to i začudi jer uistinu nema ništa kulirajuće u tome što su te proglasili kul piskaralom. U stvari, to je totalno nekulerska pozicija.
Iz nekih drugih reakcija (dospjelih do mene istom mejlovskom stazom), uviđam da me neki od čitatelja uopće ne doživljavaju kao osobu od krvi i mesa. Ja sam proizvod. Blogerski proizvod. S dobrim pi arom, izgleda.
Ali ništa to nije čudno. I ja sama, kad otvorim neki blog, prvo primjećujem onaj vizualni dio (a upravo to vizualno je osnova svake dobre marketinške kampanje). Ako mi se isti ne sviđa, teško da će me netko natjerati da uopće prolistam sadržaj.
Druga stvar koju gledam su izdvojeni linkovi. Pa pretpostavim (sasvim pogrešno, ali neka mi bude!) da oni bez predloženih drugih virtualnih odredišta i nemaju predodžbu kako oni kao proizvod trebaju prodati svoj blog (ta i manjak predloženih st(r)anica nam nešto govori, zar ne?).
Blogovi nismo mi sami. Oni su samo slika onoga što smo dopustili da ovdje filtriramo.
"Stvarni predmeti bivaju izvađeni iz naše fizičke realnosti te uključeni u zatvoren sustav simbola, nadomjestak za stvarnost i stvarne emocije. Osjećaji postaju vezani uz proizvode, kao što je to slučaj s bojom za kosu koja izaziva sreću i margarinom koji izaziva vrhunski osjećaj."
Judith Williamson, Dekodiranje reklama u časopisu "Libra Libera", broj 14, 2004.
Judith Williamson, Dekodiranje reklama u časopisu "Libra Libera", broj 14, 2004.
Stvorili smo brand (kakav-takav). Zato me uopće ne čudi što su neki stranieri odlučili zavrtiti i koju šuškavu kap u svoj džep. S takvom dnevnom posjetom, možda bi i netko od nas došao na istu ideju!
Onoga trenutka kada osvjestimo svoju bezmesnu poziciju, koliko smo u stanju održavati tu iluziju? I promjenom smjera (tematski, stilski, kako god!) tekstova, ne bježimo iz sistema. Samo dodajemo nova značenja proizvodu.
Koliko mi se sviđa biti proizvod? Pa i ne baš. Ali i prkos sustavu stvara isti takav sistem. Samo zrcaljen.
Iz ove kože se ne može, o blože!
Kako vidite, Vaši cijenjeni mejlovi me inspiriraju. Šalji dalje!
