25.08.2004., srijeda
Mala, jezik prigrizla!
Kad san već počela iskreno, onda je najboje da van odma rečen kojih se stvari najviše sramin. Ima jedna... Ma teško mi to sad i napisat...
A jebemu miša, izlajat ću pa nek' me se sad svi moji odreknu!
Ane van je, naime, počela priko usta razvlačit onu krezulju od riči. Kaj. A ta van je ista rič, fiškaljuša kakva je, došla polagano, nečujno. Pizdunka, šta'š. I uvukla se u moj vokabular.
Ma ni sve od nje počelo.
Prvo mi je ćaća skonta kako si ja iden sparkirat auto (a kako stvari stojidu, ubrzo će bit i: bum si ga sparkala!). [blush]
Fala Bogu da je počela zajebancija odmaj, iz tih stopa. Pa više ni bija lancun nego plahta, pa nisu bile koltrine nego zavjese, pa šlafruk, šarafciger i da se dalje ne sramotin...
E, a onda je nedavno uletija i taj kaj. Nisan ga ja odmaj ni skontala. Nije mi ni dragi jerbo je on Purger pa mu to normalno. Ma, kako to uvik i bude, kad van Dalmatinka izgovori taj kaj, svi umiru o' smija i to se ne može ne primjetit. I tako su meni jednog dana objelodanili grezu vijest da san ja počela nešto puno kajkat.
- Ma nisan, svega mi, branila san se čvrsto uvjerena u ispravnost onega ča zborin.
E, a onda su fiškalji, počeli ponavljat za mnon kaj svaki put kad bi meni ista izletila. I onda san ja, skrušena i jadna, morala priznat da, eto, ipak mi "tu i tamo" izleti.
A za sve je kriv oni moj purgerski mudonja! Ništa od ovi' riči ja nisan priko usta privalila dok se on nije uvalija ispo' moga lancuna... skužajte... ispod plahte!
Zato, lipe cure dalmatinske, pazite koga uzimate u svoje djevičanske odaje! Ako je koji na brzaka, ma nije greda. Al' pazite se ovih ča su navalili i ne pušćaju godinama. Možda se nećete radi njih crvenit, ali, svega mi, 'oćete radi onog šta vas nauče.
A ne smin reć da me ovi moj ni naučija i nekin lipin radnjama ;-) , al' mi je odmar moga i začepit uši pa da se ne moran crvenit bez potribe!
A jebemu miša, izlajat ću pa nek' me se sad svi moji odreknu!
Ane van je, naime, počela priko usta razvlačit onu krezulju od riči. Kaj. A ta van je ista rič, fiškaljuša kakva je, došla polagano, nečujno. Pizdunka, šta'š. I uvukla se u moj vokabular.
Ma ni sve od nje počelo.
Prvo mi je ćaća skonta kako si ja iden sparkirat auto (a kako stvari stojidu, ubrzo će bit i: bum si ga sparkala!). [blush]
Fala Bogu da je počela zajebancija odmaj, iz tih stopa. Pa više ni bija lancun nego plahta, pa nisu bile koltrine nego zavjese, pa šlafruk, šarafciger i da se dalje ne sramotin...
E, a onda je nedavno uletija i taj kaj. Nisan ga ja odmaj ni skontala. Nije mi ni dragi jerbo je on Purger pa mu to normalno. Ma, kako to uvik i bude, kad van Dalmatinka izgovori taj kaj, svi umiru o' smija i to se ne može ne primjetit. I tako su meni jednog dana objelodanili grezu vijest da san ja počela nešto puno kajkat.
- Ma nisan, svega mi, branila san se čvrsto uvjerena u ispravnost onega ča zborin.
E, a onda su fiškalji, počeli ponavljat za mnon kaj svaki put kad bi meni ista izletila. I onda san ja, skrušena i jadna, morala priznat da, eto, ipak mi "tu i tamo" izleti.
A za sve je kriv oni moj purgerski mudonja! Ništa od ovi' riči ja nisan priko usta privalila dok se on nije uvalija ispo' moga lancuna... skužajte... ispod plahte!
Zato, lipe cure dalmatinske, pazite koga uzimate u svoje djevičanske odaje! Ako je koji na brzaka, ma nije greda. Al' pazite se ovih ča su navalili i ne pušćaju godinama. Možda se nećete radi njih crvenit, ali, svega mi, 'oćete radi onog šta vas nauče.
A ne smin reć da me ovi moj ni naučija i nekin lipin radnjama ;-) , al' mi je odmar moga i začepit uši pa da se ne moran crvenit bez potribe!
Daklem, na proučenon uzorku od jedna Dalmatinke i jednog Purgera, istraživanje je pokazalo da ona uvik (s)puši, kako ga god okreneš!