. . . neka nova Andrejevna...

...izgleda da me život odlučio srušit do kraja, jer kada sam trebala pasti ja ostala sam na nogama, uspravna i netaknuta. I pitam se da li da se pustim i tresnem svom snagom na to dno, pa onda polako ustanem na prste i
šuljajući se krenem dalje ili pokušam još malo izdržati ove šake u glavu što ih dobijam velikodušno onda kada se najmanje nadam...

S knedlom u grlu, doviđenja dragi moram ti reći, iako to možda i ne bi htjela, ali zadaću koja ti je bila namjenjena, riješio si s odličnim uspjehom. Uzalud se ja trudila da te navučem na popravni, kad ne ide - ne ide.
Pusa.

... da će mi se desiti iskra zbog koje ću te poželjeti upoznati, nikada ne bi rekla... da ću ti nakon toga dozvoliti da me držiš kao kap vode na dlanu i obožavaš, nikada ne bi rekla... da ću ti se prepustiti u hotelskoj sobi i uživati u svakom tvom dodiru, isto nikada ne bi rekla...
Život ide dalje i često je vrlo zabavno mjesto.

Otišla sam. I moj novi život je započeo.
Nisam kao dijete koje tek uči hodati, da na nesigurnim nožicama tapkam u strahu da ne padnem. Ja koračam prema naprijed i znam gdje idem... ali kudikamo pametnija.