Trideset i nešto godina slušamo i znamo da ćemo imati ono što nam je potrebno samo ako smo se priklonimo negdje ili se snađemo svojim upornim radom od dva posla. Većina pretače tolike godine iz šupljeg u prazno i ponovno iz praznog u šuplje i nada se da neće još dugo, nada se da će konačno doći netko tko će dati i toj većini koja im je omogućila da slušamo njihova obećanja koja se neće još dugo ostvariti jer ti koje mi biramo samo pred izbore misle na većinu koja godinama pretače iz šupljeg u prazno iz praznog u šuplje, kasnije svi zaborave dato obećanje, a mi ojačamo i tu smo jer znamo i sa malo živjeti i biti sretni jer nas služi zdravlje iako je malo narušeno.

Slušamo stalno da će biti bolje i da će nam omogućiti ako biramo njih jer oni, da oni su ti koji misle na nas i na budućnost naših potomaka, oni, da oni su ti koji su iskreni koji nas ne lažu i mi moramo biti na njihovoj strani za njih, a protiv sebe jer svjesni smo njihovih obećanja koje nikada pa ni oni neće ispuniti zato što je njima i njihovima uvijek dobro.

Nama koji već dugi niz godina pretačemo iz šupljeg u prazno, iz praznog u šuplje je bolje jer znamo da smo tu, da imamo to što imamo zahvaljujući sebi a ne njima koji nikada neće ispuniti ni jedno svoje obećanje dato nama, ispuniti će sebi i svojima jer to rade trideset i nešto godina.