djedice dragi,
evo pišem ti još jedno pismo jer ti moram nešto priznati, ali i moliti te ne zbog sebe nego za druge ( za one koje znam i one koje ne znam), jer znam da ti to možeš staviti ispod bora vadeći iz svoje crvene čarobne vreće, a i tvoji patuljci ti mogu pomoći.
Priznajem ti prvo da nemam volje za ove blagdane, pa niti za doček sljedeće čiste Nove Godine jer meni je svaki dan isti bio blagdan ili ne. Jednostavno sam počela mrziti sebe, počela sam mrziti zatvoreni prostor, ali mora tako biti znam to.
Molim te samo dragi djede da svima ispod njihovog okićenog bora staviš pored dara koji su poželjeli naći staviš zdravlje i sreću, osmijeh jer to je dar koji svima treba. Na taj način ćeš meni dati snage da krenem dalje.
volim te puno djede sjede brade.