zašto jednostavno osobe kojima smetaju moji objavljeni tekstovi ne preskoče moj objavljeni tekst bez prigovaranja i gunđanja jer dovoljno ja sama sebi gunđam cijeli dan a to doma ali to nitko ne čuje, čak ni moj sin jer kada uzme terapiju koju mu je prepisao liječnik spava, tako da ja sama sebi mogu gunđati što god želim i koliko želim.
Kada god nešto objavim zbog čitalačke publike osobno ili nešto drugo ili nešto treće u komentarima ispod ispisanog teksta pojave se dušobrižnici kojima sve moje smeta jer ja ne smijem podijeliti po njima nigdje svoje mišljenje o bilo čemu.
Dušobrižnici su puno kvalitetniji od mene i trebam slijepo slijediti njihove upute o načinu svog pisanog izražavanja, fotografije ili pjevanja jer vjerojatno sam nečime njih povrijedila a to mi nije nikada bila namjera.
S obzirom da već dosta vremena provodim doma, a ne vani, volim komunicirati sa osobama koje su meni cool barem na ovaj način preko bloga jer facebook ne koristim više niti me interesira, s toga moje dušobrižnike molim da ostave svoje kritike u mojim komentarima kada god su nervozni i frustrirani u nadi da će tako biti lakše njima, a ja ću svoje tekstove objavljivati bez obzira koje tematike bili jer znam da će ih netko rado pročitati i bez da mi ostavi komentar na napisani tekst.