U polumraku sjedim u kućnom ogrtaču, gledam film a misli su moje pored tebe, znam da imaš obaveza i da je vremena malo, ali i ovako dok ti pišem znam da si uz mene, da osjećaš svaki moj pokret, svaku moju misao koja je upućena tebi.
Možda je to previše ali ja ne mogu promijeniti svoje misli, mogla bih s tobom razgovarati mislima ali draže mi je da ti se ušuljam ponoći u krevet i naslonim glavu na tvoja prsa te slušam otkucaje srca kojeg volim, jer to srce zna voljeti a to je divno s obzirom na to da dugo nikoga voljelo nije kao ni moje ali sreli smo se na sudbinskom putu i shvatili da tvoje srce kuca za mene a moje za tebe.


Tvoja A